Igor Lamešić,
Srijemska Mitrovica
Važno za očuvanje nacionalnog identiteta
Postojanje i rad HKC Srijem ovdje u Srijemskoj Mitrovici značajni su s nekoliko aspekata. Na prvom mjestu što nam se kroz sudjelovanje u radu svih sekcija koje postoje u okviru udruge pruža prilika da njegujemo našu kulturu i baštinu. Isto tako je lijepo što se družimo, s obzirom na to da se često organiziraju razne priredbe i proslave i uvijek se nakon svečanosti okupimo ovdje u Hrvatskom domu, čemu se posebno radujem. Također, kad god se nešto organizira nastojimo ugostiti i neko drugo kulturno-umjetničko društvo, kako iz Srbije tako iz Hrvatske i regije. Na taj način stječemo i nova poznanstva i produbljujemo prijateljstva s drugima, što smatram da je također veoma bitno, posebice nama mladima. I sam sam bio član nekoliko različitih sekcija u okviru HKC-a Srijem i kroz sudjelovanje u njihovom radu smo se upoznavali s mnogim običajima kako našeg, tako i drugih naroda. Pružila nam se mogućnost da putujemo i gostujemo u nekoliko gradova izvan Srbije, gdje smo se imali priliku upoznati s različitim kulturama, ali isto tako da i drugima predstavimo dio naše kulturne baštine. U svakom smislu, postojanje HKC-a Srijem nam puno znači. Osim što se kroz rad nekoliko odjela udruge predstavljamo drugima i tako pokazujemo naše običaje i kulturnu baštinu, jačamo i svoj nacionalni identitet.
S. D.
Ivan Barat,
Srijemska Mitrovica
Nastao iz želje za učenjem
Aktivan sam član u HKC-u Srijem – Hrvatski dom od samog početka rada, od 1997. godine. Tada sam imao 37 godina i bio sam veoma sretan što je došlo do obnove rada naše udruge. Bilo nas je tada jako puno koji smo željeli učiti plesati i nastaviti njegovati hrvatsku tradiciju. Nas oko 50 je tada počelo učiti da igra prve korake hrvatskog folklora. Oduvijek sam volio ples, a posebice nošnje koje su me uvijek impresionirale. A tako je ostalo i danas. U to vrijeme jedva sam dočekao da počnemo s probama. Uglavnom smo tada svi bili početnici, ali smo bili jako uporni da sve naučimo. Želja je bila još jača, jer je naše društvo imalo hrvatski predznak, što je za nas jako puno značilo. Imali smo želju da kroz rad naše udruge svi saznaju da i na ovim prostorima žive Hrvati. Drago mi je što smo istrajali u svom radu tolike godine. Samo postojanje HKC Srijem u Srijemskoj Mitrovici meni je od iznimno velikog značaja. Osim mene, danas su još dva člana uvijek prisutni u ovoj udruzi od samog početka rada. Istrajali smo svih ovih 20 godina i pored nekih nesuglasica i pojedinih problema, opstali smo. Jer ako čovjek nešto puno voli, a u mom slučaju to su ples i nošnje, onda se ne može tek tako lako odreći toga, kao ni želje da očuvamo naš nacionalni identitet.
S. D.
Mirko Totović,
Srijemska Mitrovica
Omiljeno mjesto okupljanja
Kako Hrvatski kulturni centar Srijem, tako i Hrvatski dom u Srijemskoj Mitrovici za nas je od posebnog značaja. Svima onima koji su ovdje rođeni, ali i onim Hrvatima koji su se nekada nastanili u Srijemskoj Mitrovici, Hrvatski dom je oduvijek bio omiljeno mjesto okupljanja. Na ovim prostorima nekada je živjelo oko 70 posto hrvatskog i mađarskog stanovništva, čije su se udruge predstavljale svojim programima baš ovdje u Hrvatskom domu, gdje su se redovno održavale i igranke. One su ostale u jako lijepom sjećanju velikog broja Mitrovčana, a tu su se dogodila i prva zaljubljivanja. Ja sam došao u Srijemsku Mitrovicu iz Orolika i kada sam se ovdje nastanio, redovito sam dolazio na razne svečanosti. Što se tiče postojanja Hrvatskog kulturnog centra Srijem, smatram da je od velikog značaja za naše mlade kako bi se uključili u rad sekcija Društva i tako na neki način nastavili njegovati običaje i tradiciju Hrvata s ovih prostora. I pored svih nedaća koje su Hrvati doživjeli u Srijemu, oni su se održali do današnjih dana. Smatram da ih i danas ima dovoljno u Srijemskoj Mitrovici koji imaju želju da i sudjelovanjem u radu ove naše udruge njeguju svoj nacionalni identitet. Sada su proslavili 20 godina od obnove rada, a ja bih im poželio da i ubuduće budu istrajni na svom putu k očuvanju naše kulture i običaja, kako se oni ne bi zaboravili.
S. D.