Pisali smo u Hrvatskoj riječi naširoko i nadugačko o tome kako je Bačko Podunavlje upisano u UNECSO-vu listu prirodnih rezervata biosfere. S razlogom, jer je to prvi rezervat biosfere u Vojvodini, drugi u Srbiji i jedan od 669 u cijelom svijetu. S razlogom, jer je to područje od 176.000 hektara, a proteže se kroz teritorij Grada Sombora, općina Apatin, Odžaci, Bač i Bačka Palanka. S ponosom su zvaničnici pobrojanih lokalnih samouprava nedavno u Baču primili Povelju Rezervata biosfere Bačko Podunavlje, ali ako je suditi po jednom primjeru iz Sombora tu i staje cijela priča ili bolje reći briga o jednoj od najočuvanijih ritsko-močvarnih cjelina na cijelom toku Dunava.
A da se vodi imalo brige o jednom ovako dragocjenom području, onda se ne bi moglo dogoditi da se na samom rubu Specijalnog rezervata prirode Gornje Podunavlje širi divlja deponija. Sve šira i duža i nitko se više i ne skriva kada auto prikolicama, traktorima ili kamionima dovozi svakojaki otpad, od raspadnutog namještaja, stajskog gnojiva, šuta, pa čak i trule paprike koja nije za sušenje i dalju preradu. I niču čitava brda smeća s lijeve i desne strane asfaltirane ceste koja vodi ka salašima Štrbac. I koga briga za to? Čisto sumnjam da je revnosna komunalna inspekcija ili policija tu zabola svoj nos. Jer da jeste valjda bi po nekom tragu našla barem dvoje-troje vlasnika otpada s deponije, udarila ih po džepu (onako po propisima) za primjer ostalima. Ali, Bože moj, pa tko će još šetati po smetilištu, rovariti po smrdljivom smeću, mogu se još i cipele, i ne daj Bože, ruke zaprljati. Igraju na tu (sigurnu) kartu oni koji se kućnog i svakog drugog otpada elegantno oslobađaju. Tu nedaleko od svojih kuća.
Ne znam što o toj našoj slici misle oni koji desetke tisuća eura ostavljaju u obližnjim lovištima. Iskreno, ne love oni na divljoj deponiji, ali ako im pogled odluta dalje od šume i lovišta eto im prizora za pamćenje i prepričavanje. Ne znam što bi, da tu sliku vide, rekli i uradili oni koji su nas uvrstili u prestižnu UNESCO-ovu listu prirodnih rezervata. Ali ključno je pitanje što na tu našu sliku (što bi narod rekao i priliku) kažu oni koji su odavno trebali nešto poduzeti i riješiti to divlje smetlište.
Z. V.
