Osnovna škola 22. oktobar u Monoštoru može se pohvaliti da među svojim đacima ima i pecaroša i pčelara. To i ne čudi jer su Monoštorci vrsni pecaroši, a kako i ne bi bili jer gdje god da zakorače stići će do neke vode, dunavske ili kanalske. Vrsni su Monoštorci i pčelari, pa onda ne čudi ni što među đacima ima i onih koji, osim u bukvar, čitanku i na svoj profil na društvenim mrežama vole zaviriti i u košnicu. Prepoznali su ta interesiranja svojih đaka i njihovi nastavnici i dosjetili se kako bi bilo zgodno okupiti ih u pecaroškoj i pčelarskoj sekciji. Znali su s kim imaju posla i da toj djeci neće biti dovoljno neko suhoparno predavanje o pčelarenju i pčelinjem svijetu i neke suhozemne priče o pecanju. Oni hoće akciju, onu pravu. U pčelinjaku i na vodi. Dosjetili se opet nastavnici da to nitko bolje neće odraditi nego li Udruga pčelara Pčela i Klub sportskih ribolovaca Šaran. A ovi kao da su jedva čekali takav poziv i eto očas jedne lijepe suradnje. Ne one kratkog daha, već suradnje koja rađa neke nove ideje i okuplja sve veći broj monoštorske djece.
Jedna od takvih ideja je zajednički susret i druženje pčelarske i pecaroške sekcije. Dakako, u pčelinjaku i na vodi. A sve na korak od Monoštora. Poslužilo je i vrijeme i eto jednog zanimljivog i nezaboravnog dana. A kako i ne bi bio nezaboravan kad se mali pčelari i pecaroši mogu pohvaliti ribljim ulovom na kojim bi im pozavidjeli i pecaroši s iskustvom, jer tko ne bi na svojoj udici htio šarana od dvije kile. A ove pecaroše baš je htjela sreća, doduše uz malu olakšicu – pecanje u uzgajalištu. Ali to nije umanjilo sreću djece koja su uz povike propratila svakog upecanog šarana. Nisu ovi đaci pecaroši zabacili nepripremljeni. Onim malobrojnim, koji se do sada nisu laćali pecaroškog štapa i udice, kratki tečaj održao je iskusni pecaroš Đura Rang. Pokazao je kako se veže udica, objasnio kako se stavlja mamac i izrekao ključnu rečenicu – ne hvata ribu pribor već pecaroš.
Kako ih je krenulo, vjerojatno se mali pecaroši s obale ribnjaka ne bi maknuli do mraka, ali zato su tu bili njihovi nastavnici i domaćini da ih podsjete da ovaj zanimljiv dan ima i svoj drugi dio, a to je kratko upoznavanje s pčelinjim svijetom. Za to je zgodno poslužio pčelinjak Bojana Zetovića. Nije Bojanu prvi puta da govori pred ovako zahtjevnim slušateljima, pa se ne da zbuniti ni neočekivanim dječjim pitanjima. A tu je i Ivica Periškić, vješt ne samo s pčelama već i s radoznalim dječjim glavicama, pa su se tako pčelari uspjeli nositi i s atraktivnim pecanjem. Umiješali su se tu još neki – Udruga građana Podunava koja je kroz projekt LAP-a za djecu Grada Sombora Tko poštuje cvijet, poštovat će i svijet osigurala opremu za male pčelare i Damir Đanić koji je velikodušno otvorio vrata svojeg ribnjaka.
I da ne zaboravimo na kraju – djeca nisu ostala ni gladna ni žedna. A još dok je ovo druženje pecaroša i pčelara uveliko trajalo čule su se ideje za novu zanimljivu akciju. Koju, nećemo vam otkriti, već se strpite do narednog izvješća.
Z. V.
