Hrvatsko nacionalno vijeće organiziralo je za sedam prvašića koji su ove godine upisali prvi razred na hrvatskom jeziku u Monoštoru jednodnevni izlet u Suboticu, u četvrtak, 19. listopada.
Oni su u pratnji nekolicine roditelja i dopredsjednice HNV-a za Sombor Snežane Periškić prvo posjetili palićki ZOO vrt, potom sjedište Vijeća gdje su ugošćeni i upoznati s radom ove institucije, sljedeća »postaja« bio je HKC Bunjevačko kolo gdje su kao počasni gosti prisustvovali programu Narodna književnosti u školi u okviru Dana Balinta Vujkova, a svoj izlet završili su u Tavankutu na ručku i u vožnji špediterom (zaprežnim kolima).
Savjetnica predsjednika HNV-a za razvojne projekte Jasna Vojnić ovim je povodom istaknula značaj dolaska malih Monoštoraca u Suboticu kako bi se upoznali s drugom djecom koja pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku i vidjeli da nisu sami i izdvojeni.
»Njihova je učiteljica također imala priliku upoznati se sa svojim kolegama, razmijeniti iskustva i uspostaviti neku buduću suradnju. Predložili smo da s djecom dođu i roditelji, jer neki od njih nikada nisu bili u Subotici.«
Snežana Periškić kaže da su djeca puna dojmova i kako ova gesta puno znači roditeljima i onima koji nisu bili sigurni kako će se sve ovo odvijati s odjelom na hrvatskom. Dodala je da u Monoštoru već sada postoji određeno zanimanje roditelja djece predškolske dobi za nastavu na hrvatskom, te izrazila nadu da će biti uspjeha i sa sljedećom generacijom i da će ih biti još više u narednoj školskoj godini.
Učiteljica monoštorskih prvašića Elena Brdar ističe da nakon gotovo dva mjeseca otkako je počela školska godina postoji lijepa suradnja s drugim učiteljicama i da su se djeca jako lijepo snašla.
»Što se tiče djece iz drugih razreda, moram reći da nema nikakvih sukoba, nitko nije ništa negativno komentirao, sve teče po planu i svi su zadovoljni.«
Ružica Šarković, mama Milice Šarković, učenice I. b razreda OŠ 22. oktobar u Monoštoru koja pohađa nastavu na hrvatskom jeziku kaže kako nije bila laka odluka prilikom upisa, budući da je u pitanju prva godina ovakve nastave.
»I danas sam još u nekom strahu i pitam se jesmo li ispravno postupili, ali smo riješili da to bude ovako u prve četiri godine a potom ćemo vidjeti kako će se stvari odvijati u našoj školi. Ja kažem da su oni ‘pokusni kunići’ u Monoštoru što se tiče hrvatskog odjela. Kada kažem strah, ne mislim na moguće sukobe i nesuglasice s djecom iz drugih odjela, već na to što je u pitanju mali razred, ima ih svega sedmero, dok ih u drugim ima 20. S druge strane, razmišljala sam kako to može biti i prednost, zbog boljeg svladavanja gradiva i lakšeg uklapanja među djecu. Što se tiče sukoba, ne plašim se zbog toga, a ako ih i bude, to može krenuti samo od roditelja, jer djeca ne razmišljaju o razlikama, svi su prijatelji i svi se skupa igraju i idu u istu školu. Moja je kći jako zadovoljna i sretna, uklopila se u tu malu sredinu, taj svoj mali razred sa svojom učiteljicom i ona to ne želi mijenjati. Ja je naravno podržavam.«
Ivana Petrekanić Sič