U Mirgešu postoji samo jedna prometnica koja se službeno naziva »put«; sve ostale su »ulice«. Službeno se ulicom zove i ona glavna što prolazi kroz selo na relaciji Subotica – Tavankut, naime, ova najčešće korištena prometnica jednim dijelom je ponijela ime Slobodana Principa Selje, na ulazu u Mirgeš iz pravca Subotice, a potom se nastavlja u Ulicu Nikole Tesle. U Mirgešu postoji samo jedan put – to je Mamužićev put, dug oko dva kilometra, kojim se stiže do voćnjaka nekadašnje Peščare.

Kako je dobio ime, sačuvano je ne samo u narodnim pričama, nego i u službenim kartama ovog područja: po obiteljima Mamužić, koje su ovdje živjele salaš do salaša, a ima ih na adresama »Mamužićev put« i danas. Mirgešani još pamte nešto drugačiji naziv, a njihovo sjećanje potvrđuju i karte područja iz prošlosti: bio je ovdje »Mamužićev kraj«. I službeno, ne samo kao narodni toponim. Potvrdu nalazimo u karti grada Subotice i okolice iz 1929. godine, kao i još neke zanimljivosti iz povijesti sela. Naime, u to vrijeme lokacija s druge strane puta Subotica – Tavankut, naspram »Mamužićevog kraja«, zvala se – Kobino selo! Pamti se i ovo staro ime među Mirgešanima.

Uz Mamužićev put danas se nižu i nove i stare kuće i salaši, ima ih četrdesetak. Sada je već prometnica i modernizirana, tj. asfaltirana je 2008. godine, kada je Mirgeš poslije mnogo godina i čekanja dobio trotoare i nekoliko asfaltiranih ulica, uključujući i jedini službeni, Mamužićev, put.