U ovoj godini nastavlja se obilježavanje Sinode Beogradske nadbiskupije. Obilježavanje je započelo prošle godine, godinom molitve, potom godinom odluke i senzibiliteta, a u ovoj pastoralnoj godini, glavni akcent Beogradska nadbiskupija stavlja na susretanja svećenika s vjernicima po župama. Osnovni cilj Sinode je da svi vjernici osjećaju s Crkvom kako bi otkrivali njena bogatstva. Početak školske godine započeo je u Beogradskoj nadbiskupiji susretima s obiteljima kada im je predstavljena i glavna tematika ovogodišnje Sinode: kako u ovo naše vrijeme posredovati kršćanstvo s ljudima, slaviti sakramente i kako postići da u župama bude veliko zajedništvo kako bi se promicalo jedinstvo među kršćanima i dijalog među svima. O značaju obilježavanja Sinode razgovarali smo s Beogradskim nadbiskupom mons. Stanislavom Hočevarom.
Već za iduću godinu u planu obilježavanja Sinode su zajednička zasjedanja na kojima će se voditi rasprave oko prihvaćanja onih odluka koje su za Beogradsku nadbiskupiju najvažnije. Koje su to odluke?
Odluke ne možemo unaprijed reći. Sada razgovaramo s ljudima na svim razinama kako bismo mogli doći do pravih odluka. U Beogradskoj nadbiskupiji nekada je živjelo preko 100.000 katolika. Nekada su živjeli katolici tamo gdje imamo crkve. Sada ih toliko nema. Više je prisutan fenomen da tamo gdje imamo zgradu crkve, kao recimo u Ravnoj Rijeci, skoro da ni nemamo vjernika, a imamo ih u gradovima gdje nemamo crkve. Dakle, jedno od pitanja je kako naše vjernike međusobno povezati. Drugo pitanje je kako za našu djecu organizirati vjeronauk. Mi u školi ne možemo stvoriti minimalnu grupu od barem pet učenika. Zato se moramo prilagoditi situaciji. I to zahtijeva poseban način pripreme za prvu pričest, svetu krizmu. Naše župe nemaju puno mladih koji bi se pripremili za brak. Moramo pokušati uspostaviti Caritas u svakoj župi i promijeniti one načine medijskog predstavljanja kako bi naši vjernici imali što više informacija. Zato se trudimo da preko Blagovijesti, društvenih mreža i Radio Marije te informacije budu dostupne svima njima. Također u našoj biskupiji imamo samo dva dekanata i uočavamo da nije najbolja povezanost. Zato sada uspostavljamo naše nove filijalne crkve u kojima je devedesetih godina i početkom ovog stoljeća ponestalo vjernika.
Počinju li se vjernici u drugim župama Beogradske nadbiskupije vraćati svojoj crkvi?
Pokušavamo ponovno oživjeti te zajednice i potrebno je srediti prostor. Tako, recimo, u Vrnjačkoj Banji više od 20 godina zbog svih događanja devedestih godina nije bilo nijednog katolika. Sada se polako vraćaju. Mi moramo na nov način promisliti gdje i kako te vjernike okupljati za pastoral mladih i zato je potrebno uložiti mnogo napora kako bismo ih mogli što bolje povezati. Moramo biti svjesni da je za vrijeme Drugog vatikanskog koncila vladala drugačija ideologija. Mi smo u zemlji s većinskom pravoslavnom tradicijom. Trebamo svjedočiti svoj identitet i biti uvijek otvoreni jedni za druge i uspostaviti zajedništvo prema svima. Zato se moramo i međusobno bolje poznavati. Sve će se to postići donijetim odlukama. Zato svi vjernici tijekom čitave ove godine moraju surađivati u tim razmišljanjima, davati prijedloge, a završna skupština će imati tu zadaću da iz mnoštva tih prijedloga konkretiziraju odluke.
Koji su problemi u ostvarivanju određenih postavljenih ciljeva Sinode i na koji način se oni mogu prevladati?
Mi moramo pronaći načine kako bismo mogli uzdržavati naše svećenike. Naši ljudi su veoma siromašni. Sve je više samih, starih i bolesnih ljudi tako da razmišljamo o mogućnostima otvaranja Doma starih za njih. To je vrlo teška zadaća i ne možemo sve, ali je potrebno ipak nešto učiniti i zajedničkom suradnjom potražiti sredstva da nešto od svega toga realiziramo. Moramo svjedočiti svoj identitet i biti uvijek otvoreni jedni za druge. Poseban izazov za nas je i dio prošlosti i dio svećenika je ovdje došao iz drugih dijaceza. Sada polako dolaze svećenici i s ovih prostora i to je jedan novi znak nade. Dakle, pitanja je mnogo. Ono što naglašavam i poručujem jeste: probudimo osjećaj za Crkvu. Samo ako budemo svi jedno srce, jedna duša, možemo pronaći prave putove.
S. D.
