Poljoprivreda će ove godine, usprkos suši koja je zadesila regiju u kojoj je i Srbija, ostvariti prihod od 4,4 milijarde dolara.  To su procjene agrarnih analitičara. S druge strane, kolika je šteta od ovogodišnje suše još se ne zna ni približno precizno. Procjene su različite i kreću se od 600 milijuna pa do preko milijardu eura. Bez obzira jesu li u pravu oni koji procjenjuju 600 milijuna ili oni čije procjene štete premašuju milijardu eura, poljoprivrednici su očekivali i nadali se nekakvoj pomoći kako bi se barem donekle ublažile posljedice suše. Međutim, na početku jesenske sjetve još se ne zna na koju konkretnu pomoć poljoprivrednici mogu računati. A najavljeno je nekoliko olakšica koje bi trebale pomoći ratarima pri jesenskoj i proljetnjoj sjetvi. Tako su kao mjere za saniranje posljedica suše najavljeni nabava sjemenskog materijala za jesensku, a zatim i za proljetnu sjetvu, subvencionirani kratkoročni krediti za sjetvu, povoljniji uvjeti pri kupovini pogonskog goriva i drugog repromaterijala, te olakšice pri plaćanju naknade za odvodnjavanje. Ali sjetva je već dobrano odmakla, a obećana pomoć još je na dugom štapu.

 

Zarada, gdje toga ima?

 

Zvonko Lukić, poljoprivrednik iz Nenadića, sprema se za vađenje šećerne repe. I prije no što holmeri uđu u njivu već može procijeniti – rod će ove godine biti manji, i to 20 do 40 posto. 

»Ove godine očekujem 60 tona po hektaru. Dakako da je to manje nego li prošle godine kada je prinos bio 90 tona po hektaru. Cijena je ista kao i prošle godine i iznosi 35 euro centi po kilogramu. S tom cijenom mi se ove godine možemo nadati maloj zaradi u proizvodnji šećerne repe, jer s jedne strane imamo manje prinose, a s druge strane pala je i vrijednost eura prema dinaru«, kaže Lukić. 

Dobrom urodu ne nada se ni Goran Firanj koji u proizvodnji slatkog korijena ima iskustvo duže od dva desetljeća. 

»Urod će biti manji 30 do 40 posto. Ono što će me, možda, donekle izvući ove godine je bolja digestija, koja bi zbog suše i dosta sunčanih dana trebala biti bolja nego li prošle godine«, kaže Firanj. 

Slažu se naši sugovornici da je jedna od prednosti ove proizvodnje poznata cijena koju ugovaraju prije same sjetve. Slažu se i oni s time, ali dodaju da proizvodnja repe ne počinje onda kada sijačice uđu u njivu već ljeto prije toga, tako da se i u ovu proizvodnju ulazi s rizikom. 

Usprkos smanjenju prinosa, šećerna repa će ove godine biti ratarska kultura koja će uz suncokret poljoprivrednicima još donijeti kakvu-takvu zaradu. Na ostaloj proizvodnji knjižit će gubitke. Veće ili manje, ovisno o regiji jer su padaline bile različitog nivoa i tamo gdje je bilo nešto više lokalnih oborina i urod je nešto bolji. Ali, općenito, u usporedbi s 2016. godinom ova je podbacila. Ne katasrofalno, ali iskazano u brojkama više nego očigledno. U ovoj godinu očekuje se da će biljna proizvodnja vrijediti oko 2,6 milijardi dolara, što je u usporedbi s 2016. godinom manje za 27 posto. 

 

Nameti dave i u suši 

 

Razlog je to što su se ratari nadali pomoći države koja bi im kroz različite olakšice pomoga da se »izvuku« iz ove, za ratarstvo nepovoljne, godine i zasnuju novu proizvodnju. Da su poljoprivrednicima potrebne olakšice zbog štete koju su pretrpjeli od suše među prvima je javno progovorila Udruga Pančevački ratari koja je krajem rujna zatražila otpis dugovanja za porez na odvodnjavanje i zamrzavanje doprinosa za mirovinsko-invalidsko osiguranje, koje za ovu godinu iznosi 72.000 dinara po osobi. Pančevački ratari također su zatražili da se dizel gorivo oslobodi 50 posto nameta, a oni trenutačno iznose 80 dinara po litri i obuhvaćaju porez na dodanu vrijednost, taksu i akcizu.  

»Imajući u vidu da su poticaji poljoprivrednicima toliko mali da manji ne mogu biti i gotovo su pred ukidanjem, jer su najniži u Europi (svega 17 eura po hektaru za biljnu proizvodnju) mi prosto ne vidimo izlaz iz ove beznadežne situacije, bez značajnije pomoći države u ovom teškom financijskom trenutku. Agrarni proračun mora biti veći nego dosad i mora ispunjavati bar zakonski minimum od pet posto proračuna Srbije«, priopćili su Pančevaki ratari krajem rujna. 

Priopćenjem su se ponovno oglasili prije nekoliko dana, i to s razlogom, jer je obećana pomoć poljoprivrednicima ostala, usprkos tome što je počela jesenska sjetva i priprema zemljišta, samo obećanje. 

»Neozbiljno odugovlačenje i nedonošenje konkretnih mjera pomoći ugrozit će i obnavljanje nove proizvodnje i sjetvu ozimih usjeva u optimalnim agro rokovima«, upozorili su u zajedničkom priopćenju Pančevački ratari i Agrarni forum Pančeva. 

Oni podsjećaju da na zajedničkoj sjednici vlada Srbije i Vojvodine, koja je održana 6. listopada, nisu usvojeni nikakvi konkretni zaključci glede pomoći, te samim tim neće biti ni konkretnih mjera za pomoć poljoprivrednicima. Dovoljan je to razlog da pančevačke udruge kažu da su seljaci iznevjereni i ponovono ostavljeni od vlastite države da se sami snalaze. 

»Nisu otpisane nametnute obveze po osnovu naknade za odvodnjavanje do kraja 2016. godine, iako je obračun takvih dažbina nezakonit, jer Uredba Vlade Srbije nije bila usklađena s tada važećim zakonom o vodama. Nije urađeno ništa glede doprinosa poljoprivrednika za mirovinsko osiguranje koje bi trebalo staviti u status mirovanja u 2017. godini«,  navode u ovim udrugama.

 

Na gubitku i seljak i država

 

Da će po svoj prilici ratari ostati bez konkretne pomoći  smatra i Miroslav Kiš, predsjednik UO  Asocijacije poljoprivrednika. 

»Nadležni ili ne znaju ili neće da vide i znaju što se događa na našim njivama, u proizvodnji. Iscrpljeni smo financijski, što će utjecati na ulaganja u buduću proizvodnju, a kada se ne primijeni puna agrotehnika ne može se očekivati ni prosječan, a kamoli dobar urod. I to se ponavlja iz godine u godinu. Obećanja, priče o investicijama, poticaji. Sve je to potrebno, ali ono što je mjera koja bi pomogla svakom poljoprivredniku jest subvencionirano gorivo. U ovoj regiji jedino srpski seljak nema jeftinije gorivo«, kaže Kiš. 

Prema njegovim riječima jesenska sjetva odrađena je na oko 50 posto parcela, pa su predložene mjere i da se provedu, za ovu sjetvu zakašnjele. 

»Za umjetno gnojivo poljoprivrednici će se zaduživati paritetno, ili će ga kupiti, a to gnojivo nitko i ne spominje. Za gorivo najavljuju neki regres, ali tek za iduću godinu. Sve to je neizvjesno i praktički ratari nemaju nikakve olakšice za sjetvu koja je u tijeku«, kaže Kiš. 

Poljoprivrednicima zato ostaje da se uzdaju u sebe, svoj rad i svoja sredstva. 

»Sve ovo što se obećava, obećanja su za široke mase, za one koji nisu direktno u poljoprivredi, kako bi se pokazalo da se nešto radi. Mi koji smo u poljoprivredi još prije nekoliko mjeseci ukazivali smo da kukuruz neće dati ni polovicu prošlogodišnjeg roda. Uvjeravali su nas kako je to različito od regije do regije i kako smanjenje prinosa neće biti veće od 10-20 posto. Sada ti isti kažu kako će prinos biti upola manji. Mi obični seljaci na terenu to smo znali i vidjeli i nekoliko mjeseci prije njih«, kaže Kiš.

On još jednom ističe da će zbog izostanka olakšica ratari biti prinuđeni da reduciraju agrotehničke mjere. A šteta je zbog toga velika. Imat će je prije svega sam poljoprivrednik, ali i država koja će naredne godine knjižiti manji državni prihod od poljoprivrede.

Zlata Vasiljević