Važnu ulogu u razvoju banje Palić ima i Senat grada. Da bi se osigurao kontinuitet u razvoju banje i zadovoljile potrebe tadašnjih turista, odlukama Senata neprekidno se dopunjava ponuda novim sadržajima, ulaže se u komunalnu infrastrukturu i uređenje naselja, donose se pravne regulative i planovi za unaprjeđenje i osuvremenjavanje kupališta Palić. Svi banjski objekti vlasništvo su grada Subotice i izdaju se u zakup po striktno utvrđenim pravilima. Formiran je poseban Nadzorni odbor za Kupalište Palić (Palics fürdőbizottság ) i usvojen »Pravilnik za Institut Kupališta Palić« (Szabályok a Palics Fürdő Intézetben), a odobren od Kraljevskog Ministarstva unutrašnjih poslova Mađarske (Magyar királyi belügyminisztérium). Za bolju vezu s gradom 1894. izgrađen je makadamski put.
Dobri temelji
Grad je od Palića ubirao značajne prihode. Znajući da bez stalnog ulaganja, kako u infrastrukturu tako i u suprastrukturu nema unaprjeđenja ponude a time i daljeg razvoja, gradski senat 19. rujna 1905. raspisuje javni natječaj za obnovu turističkog dijela Palića. Kako se tada ozbiljno prilazilo izgradnji, vidi se iz zapisnika sačinjenog prilikom ocjenjivanja pristiglih radova, gdje stoji: »Nekoliko riječi o zadacima u budućnosti. Šteta je za svaku izgubljenu godinu jer će naše stalne goste zavesti moderne i komforne banje i kupališta. Ali to nije razlog da prenaglimo u odluci. Temelje budućnosti Palića treba postaviti za naredne vijekove (podvukao A. Dunđerski), a u veličini tog temelja ne smije biti greške.« Od 23 pristigla projekta za realizaciju je prihvaćen drugonagrađeni, a izradili su ga arhitekti Dezső Jakab i Marcell Komor. Da je ovakav pristup bio opravdan, potvrđuje činjenica da je danas Palić prepoznatljiv upravo po koncepciji uređenja centralnog turističkog dijela i arhitektonskom naslijeđu izgrađenom po ovom usvojenom projektu.
Najznačajniji objekti izgrađeni po projektima Komora i Jakaba su Velika terasa-kursalon, Ženski štrand, muzički paviljon i vodotoranj – danas simbol Palića. Građeni su u stilu secesije, prevladavajućeg pravca u arhitekturi krajem XIX. i početkom XX. vijeka, i to u njenoj mađarskoj varijanti. Centralno mjesto zauzela je Velika terasa s tipičnim sadržajima klasičnih kursalona toga doba kao što su restoran, otvorene panoramske terase, balska dvorana, salon za čitanje, salon za pušenje, prodavaonica suvenira, duhana i tiska. Balska dvorana se zbog svoje veličine zimi koristila i za igranje tenisa. Kompletan društveni život viđenijih banjskih gostiju, kao i uglednih građana Subotice, bio je vezan i uglavnom se odvijao u ovom zdanju. Danas je kongresni centar. Treba napomenuti da su se žene i muškarci zbog tadašnjih društvenih normi kupali na odvojenim kupalištima. Otuda i nazivi Ženski i Muški štrand (kupalište), a u upotrebi su i danas.
Kompletno preuređen Palić s novim sadržajima, hortikulturnim uređenjem i infrastrukturom službeno je predan na uporabu 1. rujna 1912. godine kada se slavi Dan grada. Interesantno je da je i današnji simbol Subotice, Gradska kuća, remek djelo Komora i Jakaba u stilu secesije, otvorena istog dana.
Zamiranje turizma
Ovo su bili najsvjetliji trenuci u turističkoj povijesti Palića koji se više nikada neće ponoviti. Ubrajali su ga u ekskluzivne banje, pomalo mondenske, s posebnom atmosferom i poznatim sportskim centrom. Za ono vrijeme odličan turističko-geografski položaj, lokacija između drugog i trećeg grada po veličini u tadašnjoj Mađarskoj (36 km od Segedina s oko 120.000, odnosno 8 km od Subotice s oko 100.000 stanovnika), s jakim građanskim slojem, odlične željezničke veze, ljekovitost vode i mulja, povoljna mikroklima, opća uređenost mjesta i široka lepeza ponude omogućili su Paliću da postane značajno i cijenjeno turističko mjesto.
Izbijanjem I. svetskog rata 1914. godine turizam na Paliću skoro zamire. Oporavak je počeo tek poslije Trianonskog sporazuma 1920. godine, ali nekadašnji nivo banje više nije dostignut. A nakon 34 godine od prvih palićkih sportskih natjecanja – preteče Olimpijade – zauvijek nestaje Palićka olimpijada.
Svaka turistička destinacija ima svoju povijest. Postoje mnoge s dužom, bogatijom, poznatijom ili zanimljivijom prošlošću nego što je ima Palić. Međutim, specifičnost Palića što se turizma tiče ogleda se u paralelnom razvoju banjskog i sportskog turizma i to krajem XIX. vijeka – kada je to bila rijetkost – na malom eolskom jezeru u srcu Panonske nizine. Nesumnjivo je da su prirodne značajke imale odlučujući utjecaj na razvoj kupališta, ljetovališta i banje. Za razvoj sporta pogodovale su društvene okolnosti: jačanje građanskog društva, uvođenje sporta, odnosno fiskulture u školski program i omasovljenje bavljenja sportom čime sport prestaje biti samo zabava za imućne i aristokrate. Zahvaljujući Lajosu Vermesu, tvorcu Palićke olimpijade, nastaje specifična ponuda – spoj banjskog i sportskog turizma. Jedino se na taj način Palić mogao izdvojiti u prepoznatljivu destinaciju među brojnim banjama, po prirodnim značajkama mnogo atraktivnijim, širom tadašnje Monarhije. Ključnu ulogu imala je i željeznica bez koje bi Palić bio na marginama tadašnjih prometnih tokova. Značajan doprinos konstantnom razvoju i napredovanju dao je i Senat Grada Subotice svojim pravnim regulativama vezanim za banju, ulaganjima i dobrim gazdovanjem banjskim objektima, a napose realizacijom odabranog projekta s raspisanog konkursa za obnovu Palića. Umjesno je još jednom citirati riječi iz zapisnika senata povodom natječaja: »Temelje budućnosti Palića treba postaviti za naredna stoljeća, a u veličini tog temelja ne smije biti greške.« Oni su u tome uspjeli. Poučno i danas.
