Tridesetjednogodišnja liječnica dr. Nevena Ćuk rođena je u Somboru, osnovnu školu i gimnaziju završila je u Apatinu. Životna staza odvela ju je na Medicinski fakultet u Novom Sadu, a danas, kao uposlenica Doma zdravlja Apatin, radi u Zdravstvenoj stanici u Sonti, živi u Apatinu.
Kada i kako se kod Vas pojavila ljubav prema zanimanju liječnika?
O upisivanju medicine sanjala sam još od osnovnoškolske dobi. Doduše, ne baš o poslu liječnice u seoskoj Zdravstvenoj stanici, tada sam svima govorila da ću biti pedijatar. Divila sam se još u djetinjim danima danas pokojnoj pedijatrici dr. Anki Marković, kod koje su me roditelji vodili na redovite dječje preglede i kontrole. Mislim da odista ne postoji humaniji posao od posla liječnika i da ništa ne ispunjava čovjeka kao osjećaj da ste pomogli nekom.
Liječnica ste u Sonti. Mještani o Vama pričaju u superlativima, a kakvi su Sonćani kao pacijenti?
Prije Sonte radila sam, naravno poslije stažiranja od šest mjeseci, jedino mjesec dana u Službi kućnog liječenja i zdravstvene njege u Domu zdravlja Apatin. Kad sam raspoređena u Zdravstvenu stanicu u Sonti, s obzirom na svoje neiskustvo, bila sam pomalo uplašena, jer sam morala liječiti i djecu, koja su posebno osjetljiva kategorija pacijenata, morala sam odlaziti na teren i zbrinjavati hitne slučajeve. Zahvaljujući jako dobrom prijamu i pomoći iskusnih medicinskih sestara u Zdravstvenoj stanici Sonta i razumijevanju i strpljenju pacijenata, dani u ovom selu su mi sve lakši i ljepši.
Mnogi Vaši kolege mlađih generacija ne skrivaju da žele što prije otići na rad izvan granica Srbije. Zbog čega?
Mislim da mlade liječnike najviše motivira želja da se oprobaju u bolje razvijenim i sređenijim zdravstvenim sustavima, s boljom plaćom i većim mogućnostima napredovanja. Nažalost, danas u Srbiji za liječnika nije nimalo lako zasnovati stalan radni odnos zbog teške situacije u zdravstvu, uostalom. I ja sam primljena na ugovor od 15 mjeseci, koji ističe u svibnju naredne godine. Najviše od svega voljela bih ostati u apatinskom Domu zdravlja, upisati specijalizaciju i zasnovati obitelj. Željela bih voditi jedan lijep, skroman život, okružena prijateljima i dobrim ljudima, ali, nažalost, moram biti spremna i na druge mogućnosti.
Pretpostavljam da Vam je u planu specijalizacija. Koja i zbog čega?
Svakako. Koji mladi liječnik nema takve ambicije? Voljela bih specijalizirati neurologiju, opću medicinu ili sportsku medicinu. To su oblasti medicine koje sam najviše voljela i koje su me najviše interesirale tijekom studija.
Kako i gdje vidite svoju budućnost?
Kao što sam već početkom razgovora rekla, željela bih ostati u gradu u kojem sam odrasla. Ovdje bih željela raditi posao koji volim, okružena članovima obitelji i prijateljima. S druge strane, profesionalni izazov mi nameće želju da vidim kako su uređeni i kako funkcioniraju zdravstveni sustavi u nekim državama, daleko razvijenijim od naše. Vrijeme i okolnosti pokazat će koja će želja prevagnuti.
