Marina Gajčin iz Apatina plasirala se među deset najboljih šahistkinja svijeta u kadetskoj kategoriji. Marina je u Urugvaju u Montevideu, na nedavno završenom svjetskom natjecanju, osvojila devetu poziciju. Sa samo 16 godina postala je i članica seniorske reprezentacije Srbije. Iza ovog uspjeha mlade šahistkinje stoji desetak godina posvećenih šahu i predan rad njenog trenera Josipa Dekića. U svojoj trenerskoj karijeri dugoj tri desetljeća Dekić je od mladih, talentiranih i upornih šahista napravio dobre igrače koji su u svojoj šahovskoj karijeri ostvarivali i značajne rezultate. Dekić je FIDE majstor, trener u Somborskom šahovskom klubu i izbornik omladinske reprezentacije Srbije.

 

Godine rada 

 

Deveto mjesto na svijetu veliki je uspjeh Marine Gajčin, ali ipak Dekić u njen najveći uspjeh ubraja to što je u dobi od 14 godina dijelila treće i četvrto mjesto na Europskom prvenstvu. 

»Marina je postala i najmlađi internacionalni majstor i sada je dobila poziv selektora seniorske reprezentacije Srbije za europsko natjecanje«, rezimira Marinine najveće uspjehe trener Dekić. 

Da bi jedno talentirano dijete postalo uspješan šahist treba se posložiti nekoliko stvari. 

»Prvo, treba da je dijete talentirano za šah, roditelj zatim treba shvatiti i prihvatiti obveze koje donosi bavljenje šahom i na kraju da se sve to uskladi s trenerom. Nije zanemarljiv ni onaj materijalni dio, bez obzira koliko šah bio jeftin sport. Nesreća je što šahovski turniri traju desetak dana, pa uz troškove puta to ispadne skupo natjecanje«, kaže Josip i dodaje da je njegovo iskustvo da su najbolje šahovske rezultate postizala djeca lošijeg materijalnog stanja.

Za ozbiljnije šahovske rezultate treba minimum sedam godina rada. 

»Optimalno je da se krene s pet-šest godina da bi se s 11-12 godina već moglo vidjeti u kom prvacu će ići dalji napredak. Kod Marine je to bilo malo drugačije. Ona je osam godina u svojim kategorijama bila prvakinja Vojvodine, šest puta je bila prva i dva puta druga na državnim prvenstvimna. Ona je izuzetak, jer se uglavnom ne dešava da netko ima tako stalnu uzlaznu liniju«, kaže Josip.

Na pitanje da li je u svojoj trenerskoj karijeri imao još tako uspješnih šahista Dekić izdvaja velemajstora Miloša Roganovića koga je trenirao sedam godina. 

»Svaki trener kroz rezultat šahista s kojima radi dokazuje i sebe. Ako imate uspješne šahiste, vi ste uspješan trener. Jedan profesor s novosadskog sveučilišta me je upitao koliko sam napravio majstorskih kandidata. To jeste pravo pitanje. Koliko si ti kao trener doveo šahista blizu ili do majstorskog nivoa? Znači ne moraju svi prijeći tu granicu da budu vrhunski šahisti već da dođu do stupnja da se bore za majstorsku titulu. To je taj trenerski maksimum. Ja sam takvih šahista imao više od 20«, kaže trener Dekić.

 

Ruska trenerska škola

 

Svoj trenerski rad Josip Dekić zasniva na ruskoj trenerskoj školi. U Odesi i Sloveniji je radio i učio od vrhunskih ruskih šahovskih trenera. 

»Šah se razvija kao i bilo koji drugi sport i pojava računala unijela je drastične promjene. A kako u šahovskom tako i u trenerskom poslu moraju se pratiti sve novine. U šahu je važno za optimalno vrijeme postići optimalni rezultat. Važno je to, jer sva djeca idu u školu gdje postižu dobar uspjeh kako u nastavi tako i na natjecanjima. Recimo Roganović, koga sam već spomenuo, završio je ekonomski fakultet, radio kao asistent, a sa samo 25 godina je druga godina doktorskih studija. Zato ja pokušavam da vrijeme posvećeno šahu bude što bolje iskorišteno kako bi ostalo prostora za njihova druga interesiranja i sklonosti. Da bih to kao trener postigao, moram imati dobar sistem rada. Svaki šahist individua je za sebe i ne može se primijeniti neki univerzalni način rada. Ne odgovara svima isti sistem rada, netko bolje kombinira, netko bolje igra strateški, važno je da sve pomalo podižeš, a ono što ide najbolje i najviše razvijaš«, kaže Dekić. 

Ima li neki mladi igrač potencijala razviti se u dobrog i uspješnog šahistu može se vidjeti za kratko vrijeme, ali napredak ovisi o tome koliko će on sebe uložiti. 

»Problem je i ostanak u šahu. Što ako ja nekoga dovedem da u 14. godini bude prvak države, a on poslije toga ostavi šah i krene nekom drugom putanjom? Onda sam ja tu kao trener podbacio, jer nisam uspio usaditi dovoljno ljubavi u taj šah«, kaže Dekić.

Usprkos svojim uspjesima Josip je ostao vjeran Somborskom šahovskom klubu gdje je od kraja 70-ih godina prošlog stoljeća, ali i šahovskom klubu u Beregu. U trenerskim vodama je već tridesetak godina. Ženska ekipa Somborskog šahovskog kluba natječe se u prvoj ligi dok su šahisti u drugoligaškom natjecateljskom rangu. 

Kaže da i dalje ima energije i volje, ali posao nije nimalo lak, jer traži mnogo uloženog i rada i vremena. Svakog tjedna objavi se oko 3.000 partija koje mora analizirati, a za to su potrebna dva dana. S druge strane, trenerski rad olakšala su računala i internet, jer sada za rad sa šahistima nije nužan osobni kontakt.