Đurđinčanka Kristina Ivković Ivandekić diplomirala je ove godine na odsjeku za medijske studije Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, smjer žurnalistika te stekla zvanje diplomirane novinarke, a sada je studentica diplomskih studija za komunikologiju na istome fakultetu. Radi kao novinarka Omladinskih novina, lista za mlade Kužiš?! i u produkciji Hrvatske udruge novinara Cro news na subotičkom lokalnom radiju gdje vodi emisiju Kroz ravnicu.

Kako ste se odlučili za studij novinarstva?

Završila sam Srednju ekonomsku školu, turistički smjer, i bila sam zainteresirana i dalje za turizam, ali me je oduvijek privlačilo i pisanje, organiziranje i komunikacije. Najbolji prijatelj iz škole, Vladimir Bijelić, je bio poprilično odlučan u tome da upiše žurnalistiku u Novom Sadu pa mi je pomogao pri odluci da i ja upišem taj fakultet kako bih mogla razviti svoje novinarske vještine i proširiti opseg znanja, a uvijek mogu i spojiti svoje dvije profesije – novinarstvo i turizam.

O čemu se govori u hrvatskoj radijskoj emisiji Kroz ravnicu? U kojem terminu i na kojoj frekvenciji se emisija emitira?

Kroz ravnicu se emitira dva puta tjedno, srijedom i petkom u 18.30 na Radio Subotici, a frekvencija je 104,4. Emisija traje dvadesetak minuta kroz koje razgovaram s određenim sugovornikom o aktualnoj temi ili događanju. Biram teme i sugovornike po aktualnosti i važnosti za hrvatsku zajednicu, što je ono za što bi javnost bila zainteresirana i što je ono što bi stvarno svi trebali znati. Ponekad je to i najava nekog događaja pa emisija služi više za to kako bi slušatelji doznali nešto o događaju koji imaju priliku vidjeti. 

Otkad radite za Omladinske novine? O čemu pišete?

Za Omladinske novine/portal pišem skoro tri godine i smatram da sam pomoću njih napredovala u svojoj profesiji, posebice jer sam pametno iskoristila svoje studentske dane. Većina tima jesu studenti i studentice, ali to nije pravilo jer postoji nekoliko osoba kojima je ovo dodatni posao pored onog »stalnog«. Ove afirmativne novine osnovane su 2013. godine s ciljem da izvještavaju javnost o mladim i uspješnim ljudima o kojima se uglavnom vrlo malo zna. Trenutačno je na portal Omladinskih novina stavljen veći akcent, a osim Novog Sada postoje dopisništva i u Beogradu, Nišu i Kragujevcu. Uglavnom su preusmjerene, kako i sam naziv kaže, omladini koja je pomalo izgubljena u gomili loših medija u Srbiji. Naše teme su uglavnom pozitivne, pišemo i obavještavamo i o raznoraznim mogućnostima, iskustvima, poslovima, natječajima, razmjenama, dajemo savjete i najvažnije – primjere mladih uspješnih ljudi kako se uz dovoljan trud, zalaganje, volju i želju zaista može uspjeti. 

Jeste li se na temelju svojega ili iskustva svojih kolega razočarali i obeshrabrili u novinarstvo i slobodu medija u Srbiji ili Vam je to još veći poticaj za ozbiljniji i kvalitetniji rad?

Mislim da smo svi svjesni toga da je medijska situacija u Srbiji poprilično loša. Još uvijek nemam neka pretjerano loša iskustva, jer sam još nova u ovome poslu, ali nekoliko puta sam se i ja do sada već razočarala ili iznenadila nečijom odlukom. Vidim što se sve događa oko nas i ne godi mi to što je novinarstvo danas »ugrožen posao«, što je velikoj grupi ljudi prva asocijacija na novinara »lažov«, što uglavnom ne možeš naći posao ako te netko ne preporuči, a i ako si već preporučen i stigao na novo radno mjesto, podrazumijeva se da znaš o kome/čemu smiješ ili ne smiješ pisati. To nije ono čemu sam ja učena i to jeste razočaravajuće, ali, naravno, nije sve tako crno – postoje i dobra radna mjesta i mediji, a sve je stvar izbora, interesiranja i mogućnosti.