Nastavnica izbornog predmeta Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture Biljana Ribić osmislila je i realizirala dan posvećen bogatoj tradiciji sonćanskih Hrvata – Šokaca. Djeca dobi od 1. do 4. razreda, uz posjet Šokačkoj kući, koja je u vlasništvu KPZH-a Šokadija, na njima najprihvatljiviji i najzanimljiviji način doznala su puno o tradiciji svojih predaka. Zahvaljujući svojim predusretljivim domaćinima, članicama ove udruge Agici Prelić, Svetlani Zec i Ruži Silađev u ovom još uvijek nedovršenom objektu provela su nezaboravno prijepodne.
Pun pogodak
»Tijekom ovakvih aktivnosti vidimo koliko je veliki propust što djeca sustavno ne izučavaju lokalnu tradiciju i kulturu. Istina, u sklopu hrvatskog kao izbornog predmeta sa svojim učenicima dosta vremena posvetim temama iz bogate tradicijske baštine sonćanskih Šokaca, ali to se svodi više na osobne inicijative nas nastavnika. Po meni, to ne bi trebao biti privilegij samo dijela učenika kojima je izborni predmet hrvatski, tradiciju bi sustavno trebali izučavati svi učenici nižih razreda. Po reakcijama djece vidim da je ovaj dan proveden u Šokačkoj kući bio pun pogodaki i da su djeca maltene kroz igru i zabavu puno naučila«, kaže Ribićeva.
Drugog dana manifestacije, u suradnji s KPZH-om Šokadija posjećena je Šokačka kuća u kojoj su djeca na zanimljiv i za njihovu dob vrlo prihvatljiv način doznala puno o tradiciji sonćanskih Hrvata. Uz puno postavljenih pitanja, ali i prepoznavanja pojedinosti i danas prisutnih u njihovim domovima, djeca su u formi obilaska kuće i razgovora s predusretljivim domaćinima vidjela i doznala niz podataka iz prošlosti Sonte i njezinih žitelja.
Kroz ulomke zanimljivih priča i tematskih pjesama iz knjige Divani iz Sonte autorica Ruža Silađev vodila ih je kroz ljepotu nekadašnjih berbi grožđa, vezanih upravo za ovo godišnje doba. Oduševljena djeca pozorno su slušala, neka čak i pjevuckala s njom, a na koncu joj i postavila masu pitanja na koja je njihova teta Ruža strpljivo odgovarala. I najveće iznenađenje pri kraju ovog svojevrsnog, produljenog, atipičnog školskog sata: u dvorištu, nad podloženom otvorenom vatrom, u starinskom rešetu, Prelićeva je pred njihovim razrogačenim očima pucala koke, a u starinsku šokačku narodnu nošnju odjevena Svetlana Zec onako tople i mirisne dijelila ih je oduševljenoj djeci. Bio je to pun pogodak, niti jedno od djece do tada nije vidjelo ovakav način proizvodnje kukuruznih kokica koje tako rado konzumiraju.
Izučavati lokalnu tradiciju
Posjetu djece Šokačkoj kući pridružile su se i njihove učiteljice koje nisu vezane za izučavanje hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture.
»Žao mi je što izučavanje tradicije nije sustavno zastupljeno u školskom programu. Istina, imamo izborni predmet Čuvari prirode u okviru kojega dijelom izučavamo i tradiciju, ali to su individualna rješenja. Čestitam kolegicama koje su osmislile posjet Šokačkoj kući; bio je to prekrasan dan, ne samo za ovu djecu, nego i za nas odrasle. Puno smo doznali i naučili o našoj prošlosti, koju bismo svi trebali više cijeniti. Osobno, nisam za neki život u prošlosti, ali ni u budućnosti. Živim isključivo u sadašnjosti, međutim, ukoliko ne poznajemo svoju prošlost, teško da imamo i svoju sadašnjost i budućnost«, kaže učiteljica Jovanka Stepanović.
Ovu akciju zdušno su pozdravili i roditelji školske djece.
»Izučavanju lokalne tradicije, osobito u multinacionalnim sredinama poput Sonte, svakako bi trebalo posvetiti daleko više vremena. S nacionalnim pitanjem nikada nisam imala problema, u meni je dosta izmiješane krvi. Udala sam se u Sontu i po meni posve normalno prihvatila suprugovu tradiciju, ali nisam zaboravila ni svoju. I djecu smo odgajali u tom duhu, pa su već u najranijem djetinjstvu naučena na priče o našim precima i o njihovom životu u našem selu. Mislim da bi se tradicija morala uvesti i u školske programe, jer djecu bi neizostavno trebalo naučiti tko su, što su i odakle su došli njihovi preci«, kaže majka jednoga od učenika Marija Šokac.
