Od raspada nekadašnje države odnosi službene Srbije i Hrvatske su hladno-mlaki, više hladni nego li mlaki. Paralelno s tim, manje-više zategnutim političkim odnosima, u nekim drugim oblastima ove dvije države uspješno surađuju godinama. Sport, kultura, gospodarstvo, znanost, oblasti su u kojima se ljudi susreću neopterećeni politikom i prošlošću i razmjenjuju ideje čak i onda kada odnosi službene politike stignu do mrtve točke. Jedna od oblasti u kojoj, doduše  financijski potaknute iz Europske unije, Srbija i Hrvatska uspješno surađuju su projekti prekogranične suradnje. Suština tih projekata je da se oko zajedničke ideje okupe partneri s jedne i druge strane granice, tu ideju pretoče u projekt čiji će značaj, odnosno korist za lokalno pučanstvo, prepoznati oni koji drže europsku kasu i eto suradnje od koje će koristi imati svi. Jedan takav projekt povezao je partnere iz Vinkovaca, Osijeka, Sombora i Novog Sada, a oni će zajednički raditi na podizanju kapaciteta za korištenje obnovljivih izvora energije u lokalnim komunalnim poduzećima.

 

Energija iz bioplina

 

Službeni naziv projekta, koji je predstavljen u Somboru 12. listopada, je EXploitation of Different Energy sources for GREen Energy production – X–DEGREE (Eksploatacija različitih izvora u proizvodnji zelene energije). Financira ga EU u okviru IPA – Interreg programa prekogranične suradnje Srbija – Hrvatska. Projekt je usmjeren na promoviranje i unapređenje uporabe različitih obnovljivih izvora energije u prekograničnom području i na povećanje energetske efikasnosti komunalnih poduzeća. Partneri u projektu su vinkovački Vodovod i kanalizacija, Poljoprivredni institut Osijek, JKP Vodokanal Sombor, Sveučilište u Novom Sadu i Fond Europski poslovi AP Vojvodine.

»Ovaj projekt traje 30 mjeseci i njegova ukupna vrijednost je 1,7 milijuna eura. On podrazumijeva izgradnju solarnih elektrana u Vinkovcima, jedne elektrane na bioplin u Somboru, proširenje laboratorija za ispitivanje biomase u Osijeku i osnivanje i puštanje u rad laboratorija za ispitivanje potencijala za proizvodnju bioplina i kvalitete bioplina na Sveučilištu u Novom Sadu. Iako ove aktivnosti naizgled nemaju veze jedna s drugom, sve one su povezane i mislim da će rezultat ovog projekta biti osamostaljivanje komunalnih poduzeća koja više neće u tolikoj mjeri biti energetski ovisna. Mislim da je ovo tek početak jednog velikog posla, a to je podizanje kvalitete života i podizanje energetske efikasnosti komunalnih poduzeća«, kaže dr. sc. Filip Kulić, projekt menadžer. 

Odobrenih 1,7 milijuna eura partneri iz Srbije i Hrvatske podijelit će u omjeru 60 naspram 40 posto.  

Ovaj projekt prekogranične suradnje pomoći će somborskom poduzeću Vodokanal da se bioplin koji se dobiva prilikom pročišćavanja otpadnih voda iskoristi za proizvodnju električne energije, koja će se koristiti za rad samog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.

Suvremeni uređaj na kome se pročišćavaju sve komunalne i tvorničke otpadne vode Grad Sombor dobio je još 1985. godine. Pročišćena voda po kvaliteti odgovara vodama II. kategorije i ispušta se u kanalsku mrežu. Prilikom pročišćavanja nastaju nusproizvodi – aktivni mulj i bioplin. U Vodokanalu su i ranije razmišljali o korištenju bioplina za dobivanje energije, ali je to zahtijevalo dodatna ulaganja za koja nije bilo novca, te je sada prilika da se europskim novcima bioplin iskoristi za dobivanje energije. To će omogućiti posebno postrojenje. Razmišlja se i korak ispred, pa je plan i da se uz bioplin koristi i biomasa i na taj način osigura električna energija potrebna za funkcioniranje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, pa bi to postrojenje postalo energetski neovisna cjelina. Kogenerativno postrojenje koje će biti postavljeno u somborskom komunalnom poduzeću proizvodit će 200 kW električne i 230 kW toplinske snage iz bioplina proizvedenog pročišćavanjem otpadnih voda.

»Šetajući« laboratorij

 

I dok u Somboru akcent stavljaju na korištenje bioplina, u Poljoprivrednom institutu Osijek akcent stavljaju na biomasu. 

»Temelj ovog projekta je kombiniranje biomase i otpada iz komunalnih poduzeća u stvaranju bioplina. Najviše smo ciljali naše hibride kukuruza, jer je kukuruz najznačajnija energetska biljka i u određenim omjerima može se koristiti za proizvodnju zelene energije. Nama, kao znanstvenoj instituciji ovaj projekt omogućit će da stvorimo jedan mobilni, pokretni laboratorij, koji će i na području Srbije i na području Hrvatske moći na licu mjesta određivati energetske komponente što je jako bitno, jer nisu svi hibridi isto pogodni za dobivanje biomase, odnosno energije. Taj mobilni laboratorij moći će analizirati sve vrste biomase kao što je zeleni otpad u komunalnim poduzećima, žetveni ostaci. Znači, idemo k onome što Europa želi, a to je da se u narednih pet-šest godina 20 do 25 posto energije dobiva iz obnovljivih izvora«,  kaže znanstveni savjetnik na Poljoprivrednom institutu u Osijeku dr. sc. Branimir Šimić.

U Hrvatskoj se oko 10 posto energetskih potreba zadovoljava iz obnovljivih izvora, a ključna su dva – energija vjetra i biomasa. 

»Na području srednje Dalmacije, od Paga pa do Šibenika, Hrvatska ima vjetroelektrane, a na području Slavonije električna energija se dobiva iz silažnog kukuruza. Dio sredstava za ulaganje u takva postrojenja dala je EU, a razliku dotiraju građani Hrvatske kroz račune za električnu energiju«, kaže Šimić. 

Realizacija ovog europskog projekta pomoći će komunalnom poduzeću Vinkovački vodovod i kanalizacija da postavi šest solarnih elektrana ukupne snage 380 kW. Solarni paneli bit će postavljeni  na vodospremnike Lipovac (50kW), Vinkovci (140 kW) i Retkovci (40 kW) i tri ukupnog izlaza 50 kW na pročistačima otpadnih voda u Ivankovu, Cerni i Otoku. Vrijednost te investicije je 540.000 eura.

Cijela ova priča, s obje strane granice, treba biti zaokružena za 30 mjeseci. A kada su u pitanju novci iz europske kase vodi se računa o trošenju svakog eura i, naravno, poštivanju zadanih rokova.

Zlata Vasiljević