Zbirka novela Petka Vojnića Purčara pod zajedničkim nazivom Prstenovani gavran izašla je 1983. godine u Novom Sadu u Izdavačkoj radnoj organizaciji Matice srpske. Pojedine novele tiskane su i ranije, ali su u ovoj zbirci dobile nove, proširene oblike.
Kroz sve novele ocrtavaju se brojne koordinate vrijeme-prostor koje funkcioniraju u ravni književnoga djela, ne korespondirajući često sa zbiljskim vremenom. Likovi koji se kreću unutar ovih koordinata nisu čvrsto vezani uz određeno vrijeme i prostor, te se i u mikro-svjetovima protagonista ovih novela događa slabljenje sustava unutar kojega su smješteni.
Besmisao koji izranja
Svijet ovih odabranih pojedinaca isječak je njihovih svakodnevica koji se teško uklapa u društvenu zbilju. Vrijeme izlomljeno i fragmentirano kroz prizmu sjećanja junaka bitan je element strukture novela.
Iz mnogih novela, čak i pod maskom smislenog i uređenog građanskog, radničkog, obiteljskog života, izranja besmisao koji snažno djeluje dvosmjerno: on zasipa pojedince, vreba ih svakog dana iz njihovih uobičajenih rituala, ali, istodobno besmislenošću i beznađem zrače sami pojedinci. Sukob modernog čovjeka sa samim sobom, proturječnost njegovih misli i htijenja i sukobljenost unutar individue između misli i djela stvara gotovo apsurdnu situaciju u nekim novelama.
Vrijeme je kružno, prstenovano ili prstenasto vrijeme, zatvoreno samo u sebe, kao što su likovi novela zatvoreni u istom tom vječnom ponavljanju.
Beznađe ovih pojedinaca ipak nije potpuno i trajno. Oni još uvijek imaju želja i nada i to je ono što ih drži podalje od apsurda i mnogo bliže modernom, novom realizmu.
U noveli Oproštaj od Subotice prikazano je sjećanje na mladenačke dane u Subotici i na grupu mladića koja je zajedno odrastala i borila se za sebe. Dodjeljujući svakom od sudionika u kvartovskim tučnjavama nekakvo karakteristično oruđe, pisac im pridaje i određene osobine i tipizirana ponašanja.
Sukob sa sobom
Ova novela je od početka do kraja vezana čvrsto isprepletenim događajima koji kulminiraju tek pri samom kraju. Svaki naredni sukob vodi sljedećem i na kraju onom konačnom koji ubraja sve prethodne. Sukobi koji izbijaju među grupama mladića iz različitih gradskih kvartova proistječu iz trenutnih nesuglasica i »rješavaju« se odmah. Onaj dublji sukob – Kalorov sa samim sobom i s nizanjem dana bez dubljeg smisla kulminira ubojstvom željezničara, koje je samo produžetak i rezultat njegova besmislena života. Novela se završava poricanjem postojanja i glavnog lika i svih koji su nekada utjecali na njegov život. Dolazi do sumnje u prethodno ispričano i sumnje u postojanje likova, te kao opće mjesto moderne književnosti i do sumnje u vjerodostojnost pripovjedača.
Novela nosi simboličan naziv Oproštaj od Subotice, te postavlja pitanje je li to oproštaj glavnoga lika koga ondje potpuno zaboravljaju ili je pripovjedački oproštaj od teme i jednog vremena. Život glavnog lika i njegovih prijatelja dan je u nekoliko glavnih slika zgusnutih čvrsto ulančanim pripovjednim tijekom. Sjećanje je i ovdje dominantna pripovjedačka pozicija i ono daje i vremensku udaljenost i na kraju povratak u sadašnje vrijeme kazivanja. Prostor zbivanja dan je prilično precizno, no, kao poprište brojnih sukobljavanja i on ima neprijateljsku notu. Ovdje se opet javlja pojedinac koji ne funkcionira kao dio cjeline društva. On je dio koji se ne uklapa i zbog svojih osobina postaje društvenim viškom na samoj društvenoj margini, u zatvoru. Kalor je mladić koji voli golubove, bavi se golubarstvom i istovremeno je agresivan. Ovaj neobični spoj nagovještava moguću točku u kojoj će se prelomiti njegov karakter i tako i biva u trenutku rastrojstva.
Petko Vojnić Purčar stvara likove koji su mjesto naprsnuća modernoga vremena koje se nevoljno savija u stalno i neprekinuto protjecanje vremena.
