Mjuzikl je suvremena scenska umjetnost, nastala u Sjedinjenim Američkim Državama. Pošto se tijekom radnje komada smjenjuju glazbeni i govorni dijelovi, on se smatra nastavkom operete koja je bila popularna napose u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Opereta je pak lakša, komična, širokim narodnim masama prijemčivija varijanta muzičke drame zvana opera. Mjuzikl može biti dramatičan, npr. Isus Krist superstar koji obrađuje život i smrt Božjeg sina, ali i komičan, fantastičan poput Mačaka. Od srednjoeuropskih zemalja mjuzikl ili rock-opera naročito se njeguje u susjednoj Mađarskoj, gdje je Kralj István postao kultno suvremeno muzičko djelo. U Hrvatskoj je također nastalo nekoliko mjuzikla, a svakako je najpoznatiji Gubec beg, izveden davne 1975. godine. Po mom znanju u našoj domovini Srbiji nije nastao neki poznatiji mjuzikl, ali svojevremeno su izvedeni u Ateljeu 212 tada svjetski hitovi Kosa i Isus Krist superstar.
Zahvaljuljući internetu, prije nekoliko dana naletio sam na jednu meni do sada nepoznatu mađarsku rock-operu, bolje rečeno na njenu TV filmsku izvedbu, čiji naslov je Elektra zauvijek. Znao sam da je redatelj Miklós Jancsó sedamdesetih godina snimio film Elektra, moja ljubav, koji je bio na službenom programu Filmskog festivala u Cannesu i da je film snimljen na temelju istoimene drame Lászlóa Gyurkóa, koja je napisana 1968. godine. Pošto me grčka mitologija uvijek interesirala, a priča rock-opere zaintrigirala, podsjetio sam se Elektrinog lika i cijele mitološke priče.
Princeza Elektra
Elektra je bila jedna od kćeri kralja Agamemnona, vođe svih Grka u Trojanskom ratu koji je u jednom lovu uvrijedio božicu Artemidu, koja je kaznila Grke na taj način da nije bilo vjetra, da bi brodovi mogli isploviti iz luke. (Druga je priča da su brodovi imali i vesla za takve slučajeve, ali mit je mit). Da se iskupi, Agamemnon je morao žrtvovati vlastitu malodobnu kćer Ifigeniju. Zbog ovog ubojstva, kada se nakon deset godina vratio iz rata pod Trojom, njegova žena Klitaimnestra sa svojim ljubavnikom Egistom ubili su njega, ali i njegovu ljubavnicu Kasandru, trojansku princezu koju je on kao ratni plijen doveo sa sobom. Elektra, Klitaimnestrina kći zbog ovog je zamrzila vlastitu majku i svim srcem je čekala svoga brata Oresta da zajedno osvete očevo ubojstvo. Orest se vratio nakon osam godina i zajedno su ubili majku i njenog ljubavnika. Ovo je ukratko prepričana verzija jednog od »mračnijih« grčkih mitova. Ovaj mit, a napose lik Elektre, postali su tema mnogih pisaca drama, prije svega u klasičnoj Grčkoj. Dramski pisci Sofokle i Euripid su napisali dramu s naslovom Elektra, a Eshil je na ovu temu napisao trilogiju pod nazivom Oresteja. Suvremeni američki pisac O’Neill je 1931. godine napisao trilogiju na temelju Eshilove, koja se naziva Američka Elektra (Mourning Becomes Elektra). Lik Elektre je inspirirao i druge suvremene pisce poput Jean-Pol Sartra, Huga von Hofmannstalha, Jeana Giraudouxa.
Mađarska Elektra
Ugarski renesansni pisac Péter Bornemisza je 1558. godine objavio dramu, koja je bila kao prijevod Sofokleove drame, ali zapravo je novo djelo na temu Elektre, a i ostali sudionici su više renesansni tipovi nego starogrčki. Zato je ovaj »prijevod« dobio naziv Mađarska Elektra. Ovaj princip je slijedio i László Gyurkó. Koja je osnovna ideja njegove drame? Nakon Agamemnonovog ubojstva, koga nazivaju tiraninom, novi »dobri i pravedni« kralj Egist i Klitaimnestra (koji su isto tiranski vladali), uveli su u običaj »narodno slavlje« na dan Agamemnonovog smaknuća, koje su nazvali »danom istine«. Tog dana svatko se treba radovati i ima pravo reći što misli, bez da bude kažnjen za to. Nakon što je Orest ubio Egista, izjavio je da će on biti »dobar kralj«, a ne takav kakav je bio Egist: ubojica i tiranin. Elektra ga nagovara da odu iz zemlje, jer ni Orest ne može biti dobar kralj, jer takav ne postoji, njen brat ne odustaje, a Elektra se baca sa stijene u bezdan.
Čemu cijela ova priča? Meni se čini da već tridesetak godina živimo u nekom starogrčkom mitu. Danas svakoga dana slušamo da su svi naši prethodni vladari bili loši. Netko je bio tiranin, ratovao je i završio u Haagu, netko je nažalost ubijen, »neobaviješteni demokrat« podario nam je Ustav koji je danas stega, a nakon njega demokrati su sve pokrali. Zato, radujmo se, jer danas imamo »dobrog vođu«, svakog dana napredujemo, a svi koji misle suprotno su grješni i »bivaju ubijeni u medijima«. A obični ljudi samo čekaju na dugo obećani boljitak, ne znajući da dobar kralj zapravo ne postoji.
