Upravnoj zgradi nekada poznatog gospodarstva Mikićevo (bilo je u sastavu Agrokombinata Subotica) može se prići uskim, davno asfaltiranim i dijelom prilično propalim putem, skretanjem s puta Subotica – Žednik i vožnjom oko pet kilometara uzanom cestom. Tu se prijeđe čvrsta, još postojeća podloga nekadašnje željezničke pruge Subotica – Crvenka, koja se koristi kao atarski put i stigne se ispred nekadašnje »Uprave«, a sada na privatni posjed. Kilometrima uokolo samo oranice i ova zanimljiva mala stambena i gospodarska oaza. Srećom je još sačuvana, za razliku od sličnih razrušenih »uprava« u prostranom subotičkom ataru.

Ta udaljenost od veće prometnice nekada nije smetala mini-naselju radničkih stanova podignutom poslije Drugog svjetskog rata, jer su ljudi tu i radili, a djeca im trčkarala u blizini u zelenoj oazi krasnog parka i uređenih sportskih terena. Sada su godinama odsječeni od svijeta, nemaju niti trgovinu, ostale su ovdje živjeti četiri kuće s osam stanova. Mnoge su i porušene. Treba li posebno istaknuti kako je ovdje nekada postojala i škola (niži razredi)?

»Uprava«, zanimljivo zdanje usred atara, građeno 50-ih godina prošlog stoljeća i proteklih desetljeća, mjesto održavanja svadbi, koncerata i drugih društvenih događanja, ostalo je u svom prvotnom obliku (no nedostaje mu adaptacija i ljudi). Na vrhu objekta je osmatračnica s nekada vrlo važnom ulogom: odavde je osmatran atar i s jedinog telefona u okruženju javljano je vatrogascima u slučaju požara. Tu je bilo i zvono protiv gradonosnih oblaka, no ono je nestalo.

Projekt izgradnje Mikićeva čuva se u Povijesnom arhivu Subotica.