U rješavanju pravnih pitanja, posebno u onim situacijama kada smatramo da smo uskraćeni u ostvarivanju prava, često dolazimo u situaciju da se obraćamo višim državnim i republičkim institucijama. Jedan takav slučaj zabilježili smo u Nikincima i posjetili smo Zlatka Begovića iz tog sela, koji tvrdi da je i pored toga što je godinama u više navrata ulagao svoje žalbe sudovima, zbog zastarjelosti slučaja, oštećen u ostvarivanju svojih prava. Proteklih devet godina žalio se kako općinskim tako i pokrajinskim i republičkim tijelima. Ali bezus-pješno. A sve je počelo 2008. godine kada je prilikom kopanja kanala u blizini njegovog zemljišta u nikinačkom ataru veća količina zemlje ilovače bačena na njegovu parcelu. Nakon toga je, kako tvrdi Begović, njemu pričinjena šteta jer je zemljište izgubilo na kvaliteti.
Obećano, neispunjeno
Neposredno nakon kopanja kanala, između njega i izvođača radova, kako kaže, postignut je sporazum u kome se navodi da mu oni pet godina obrađuju zemljište i daju mu dodatno gnojivo. Kako Begović tvrdi, taj dogovor nije ispoštovan. U Nikincima on živi sa suprugom, sinom i njegovom obitelji. Zbog narušenog zdravstvenog stanja otišao je u invalidsku mirovinu. Živi od mirovine i novca od tuđe njege i pomoći koju dobija za brigu o nepokretnoj supruzi. Nažalost, bolesti nisu njegov najveći problem: »Prilikom kopanja kanala 2008. godine je oko 16.000 kubičnih metara ilovače rašireno u sloju od četrdeset do sedamdeset centimetara po mojoj parceli. Sudski vještak je procijenio da mi je pričinjena materijalna šteta u ukupnoj vrijednosti od 600.000 dinara. Danas to nije treća već osma klasa zemljišta i mislim da je glavnu ulogu u cijeloj ovoj priči trebala odigrati mjesna zajednica i poljoprivredna zadruga u selu. Ali se to nije dogodilo«, kaže Begović, dodajući: »Sedam godina nakon toga, ulažem u proizvodnju, a prinos je nikakav. Izveo sam vodoprivrednog i poljoprivrednog inspektora na lice mjesta, koji su podnijelu žalbu sudu u Rumi. Poslije četiri godine Prekršajni sud u Rumi proglasio je predmet zastarjelim. Potom sam se žalio Višem sudu u Novom Sadu i Apelacijskom sudu i oni su me odbili«, priča on.
U namjeri da se riješi njegov slučaj pismenim putem obraćao se i višim državnim institucijama, a pomoć je zatražio i od Veleposlanstva Hrvatske. Kako kaže, njegova jedina želja je bila da mu se nadoknadi šteta pričinjena nakon kopanja kanala, za osam brazdi kukuruza i da mu se isplati jedna tona gnojiva potrebnog za popravak kvalitete zemljišta. Navodi da, iako mu je to obećano od nadležnog poduzeća, ništa nije ispoštovano pa je bio riješen da se žali i pokuca na vrata kod svih viših državnih instanci. To je i uradio. No, poslije niza godina žalbi, slučaj je zastario, a šteta mu nije nadoknađena.
Nisam gladan, ali tražim pravdu
Danas on čuva kompletnu dokumentaciju, žalbe i molbe koje je godinama upućivao sudovima, ministarstvima, pokrajinskim tajništvima, državnom vrhu. Posjeduje i procjenu štete na svojoj parceli, u kojoj se striktno navodi koliko ona iznosi, kao i analize zemljišta u kojima se navodi da je smanjena njena kvaliteta:
»Kako bih ostvario svoja prava, uzeo sam odvjetnika. Ali ne vrijedi. Pokušao sam čak i preko konzulata Hrvatske ostvariti svoja prava, međutim nisam uspio. Nisam gladan, ali tražim pravdu. Postoji niz nelogičnosti, ne samo vezanih za ovaj slučaj, nego i za niz drugih i smatram da sam, ne znam iz kog razloga, uskraćen za mnoga prava«, ističe on, dodajući: »Godinama me prati neko zlo. Imali smo veliku tragediju u obitelji. Izgubio sam sina, a poslije i niz drugih nesreća i bolesti. Ljetos mi je izgorio skoro cijeli voćnjak kad je susjed palio strnjiku. Uspjeli smo se dogovoriti oko nadoknade i to nije problem. Samo se ponekad pitam zašto se baš meni sve to događa?«
I pored toga što se kao razlog za neuvažavanje žalbe navodi zastarjelost, kaže da očekuje pomoć hrvatskih institucija kojima se već obraćao, a spreman je da se kao pripadnik nacionalne manjine žali i žalbenom sudu u Strasbourgu:
»Svjestan sam da ni oni nisu svemoćni i da mi ne mogu obećati da će moj slučaj biti riješen. Ali ja samo tražim da mi se šteta nadoknadi. To zemljište sada obrađujem, ali verujte mi da sam više u gubitku nego u dobitku. Samo želim svoja prava, koja mi prema dokumentaciji koju posjedujem i pripadaju«, kaže Begović na kraju razgovora.
S. Darabašić