Nogometni klub Arena iz Subotice bio je domaćim trećeg Međunarodnog Arena kupa koji je proteklog vikenda okupio pedesetak ekipa u pet starosnih kategorija, djece rođene od 2006. do 2010. godine.
Konačan plasman, selekcija 2006. godište: Arena, Olimpik, Spartak, Szeged, 2007. godište: Spektar, One Team, Arena, Olimpik, 2008. godište: Odžaci, Olimpik, Arena, Subotica, 2009. godište: Arena, Olimpik, Spektar, Spartak, 2010. godište: Subotica, Spektar, Spartak, Arena.
Među sudionicima domaćeg kluba nailazimo i na nasmijanog osmogodišnjaka Vladana Vukova koji je smjelo izašao pred novinare i predstavio se s svojom dosadašnjom nogometnom karijerom.
»Uskoro ću napuniti osam godina, a nogometom se bavim već četiri godine«, ponosno govori naš mali sugovornik, a već u najavi veliki nogometni as, pa nastavlja:
»Počeo sam trenirati u Nogometnom klubu Arena, tu se i sada nalazim, kod trenera Dragomira Marinkovića, ali i ostalih trenera koji jako kvalitetno rade s nama.«
Na pitanje zašto se, primjerice, ne bavi košarkom, karateom ili hrvanjem, Vladan bez mnogo razmišljanja odgovara:
»Volim nogomet, i to je to. Imam jako dobre drugare, zajedno treniramo, zajedno igramo, radujemo se pobjedama. Oduvijek sam volio loptu, da šutiram, da je dodajem drugima. Nisam razmišljao o drugim sportovima.«
Odmah se u razgovoru primjećuje da je Vladan timski igrač, okružen je drugarima, a da je takav i na terenu otkriva pozicija na kojoj igra.
»Igram na sredini terena, na poziciji veznog igrača. Za to mjesto je važno da igrač ima dobar pregled igre, da dobro zna baratati loptom, driblati, dodati. Lijepo je kada se postigne gol, ali je lijepo i kada pomogneš drugaru da postigne zgoditak. Eto, to su najvažniji zadaci za igrača u veznom redu. Naravno, kada zatreba, onda mi iz veznog reda pomognemo u obrani. Baš kako i treba da funkcionira jedna prava ekipa.«
U razdoblju kada je nogomet još samo igra, nema detalja koji ovom dječaku nije lijep.
»Volim dolaziti na treninge, kada vježbamo, a najviše volim kada na treninzima žongliramo. Lijepi su treninzi, ali je najljepše kada igramo utakmice, kada dajemo golove i pobjeđujemo. Ono što bih ipak najviše izdvojio je kada igramo na nekim turnirima. Bilo je dosta turnira u Subotici i okolici, igrali smo i u Vršcu, pa i u Mađarskoj, osvajali smo medalje, ali mi je najljepše bilo na Zlatiboru. Tamo smo bili tri dana, odigrali smo mnogo utakmica, baš smo se družili, sve je bilo ekstra.«
Tekst s talentiranim dječakom ne može proći bez pitanja tko je bolji: Ronaldo ili Messi, odnosno Crvena zvezda ili Partizan.
»Što se mene tiče, Ronaldo je najbolji, bolji je i od Messija. Ima bolji šut i bolji dribling i to ga stavlja ispred svih. U Srbiji navijam za Partizan, a posebno sam volio gledati kako igraju Leonardo i Đurđević«, završava Vukov.
