Mirjana Crnković iz Tavankuta završila je hrvatski jezik i književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku čime je stekla zvanje magistre edukacije hrvatskog jezika i književnosti i magistre edukacije filozofije. Radi kao nastavnica hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture u OŠ Matija Gubec u rodnome mjestu, a ukoliko u Srbiji uskoro ne nađe posao u struci kaže da je spremna vratiti se u Hrvatsku. Mirjana ima dvije mlađe sestre i obje su završile osnovno obrazovanje na hrvatskome – Kristina je trenutačno u prvom razredu Gimnazije na hrvatskome, dok je Marina također završila Gimnaziju na hrvatskome i sada je studentica biokemije na Univerzitetu u Novom Sadu.
Kakvo je Vaše iskustvo obrazovanja na hrvatskome tijekom školovanja u Srbiji?
Osnovnu školu sam završila na srpskom jeziku, jer tada nije bilo odjela na hrvatskom jeziku u Tavankutu, ali nekoliko godina sam pohađala hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture – sve dok nisam od toga odustala jer se nisam dobro osjećala na nastavi. Nakon osnovne škole upisala sam Gimnaziju Svetozar Marković u Subotici, opći smjer, međutim nastava na hrvatskom jeziku uglavnom se uspješno izvodila samo na predmetu Hrvatski jezik. Neki su se nastavnici samo trudili predstaviti nam terminologiju koja se koristi u nastavi u Hrvatskoj, a neki su se trudili govoriti na ijekavici. Također, nastavnici su bili vrlo susretljivi, s obzirom na to da smo od udžbenika bili opremljeni gotovo samo čitankama iz hrvatskoga jezika, koje su uvijek stizale kasno. Stoga smo često posuđivali knjige od svojih kolega ili učili samo iz svojih bilješki.
Kada poredite svoje obrazovanje u Srbiji na hrvatskome s trenutačnom situacijom ovakvoga obrazovanja, vidite li napretka?
Ne vidim nikakav napredak, osim što imaju više knjiga od nas. Nastava na hrvatskome jeziku i dalje je iste kvalitete, generacije nekad pokazuju veću, nekad manju zainteresiranost za upisivanje nastave na hrvatskome jeziku, a nužna suradnja s lokalnim institucijama i dalje je napeta.
Kako ste se odlučili prije svega za studiranje u Hrvatskoj, ali i za upis smjerova hrvatskog jezika i književnosti i filozofije?
Odlučila sam se za studiranje u Hrvatskoj jer sam se htjela malo maknuti iz svoje sredine, ali ne otići predaleko. Kombinacija hrvatskog jezika i književnosti i filozofije, koje sam studirala na Filozofskom fakultetu u Osijeku, bila je svojevrsni kompromis, s obzirom na to da mi je želja bila studirati strani jezik u kombinaciji s filozofijom. Nadala sam se da ću upisivanjem hrvatskoga jezika kupiti sebi vrijeme da razmislim želim li raditi u Hrvatskoj ili vratiti se u Suboticu.
Jeste li kao studentica imali neke pogodnosti – osiguran smještaj u studentskom domu, stipendiju?
Tijekom studiranja stanovala sam u studentskom domu u Osijeku, a primala sam i državnu stipendiju. Ni jedno od toga ne smatram pogodnostima, već nešto što sam zaslužila svojim radom i trudom.
Koju temu ste obrađivali u diplomskom radu?
Diplomirala sam na odsjeku za hrvatski jezik i književnost, na temu Humor i komunikacijske norme. Tema mojeg završnog rada bila je vezana za Hrvate u Vojvodini i zvala se Govor u Tavankutu, a ona se ticala hrvatske dijalektologije. Međutim, nakon preddiplomskog studija izgubila sam zanimanje za zavičajne teme i odlučila sam se za temu iz pragmalingvistike.
Kako je bilo živjeti pet godina u Osijeku?
Kad sam tek počela svoje studije u Osijeku, očekivano, Osijek mi nije bilo najdraže mjesto na svijetu. Međutim, kako su godine prolazile, našla sam mjesta koja mi odgovaraju i upoznala sam ljude koji su mi se uvukli pod kožu. Tako da sam, neočekivano, nakon pet godina studiranja otišla iz Osijeka u suzama.
Kakvi su Vam planovi? Jeste li spremni zbog posla u struci otići natrag u Hrvatsku?
Nemam konkretni plan. Htjela bih se više angažirati, biti više zaokupljena obvezama i vratiti sebi osjećaj koji me je pratio dok sam studirala – da ono što radim ima smisla. Spremna sam se vratiti u Hrvatsku jer u Srbiji, unatoč svim mojim naporima, ne dobivam niti jednu takvu priliku.
Ove godine sudjelovali ste na seminaru Zagrebačke slavističke škole u Dubrovniku. Kako je seminar koncipiran i kakvi su Vam dojmovi?
Radi se o ljetnoj školi hrvatskoga jezika u koju dolaze strani slavisti radi učenja hrvatskoga jezika. Međutim, neki slavisti su na visokom stupnju razumijevanja hrvatskoga jezika te su za njih predviđeni proseminari koji se bave lingvistikom ili književnošću. Ja sam pohađala proseminare koji su se zvali Queer lingvistika i Staroslavenski jezik, a odabrala sam ih jer me više zanima jezik od književnosti. Osim proseminara, koji su bili vrlo bogati i zanimljivi, program slavističke škole uključivao je svakodnevne stručne izlete, turističke obilaske Dubrovnika, predstave, filmove i predstavljanje knjiga. Sveukupan dojam je vrlo pozitivan. Dana mi je rijetka prilika i vrlo sam zadovoljna što sam ju iskoristila.
