Dio kršćanskog poslanja je biti dobar, jer dobrota je jedna od karakteristika po kojima kršćani trebaju biti raspoznatljivi u svijetu. I dok nam je s jedne strane jasna razlika između dobra i zla, te znamo da trebamo biti dobri, s druge strane u mnogim situacijama nije nam jasno do koje mjere treba ići naša dobrota. Bojimo se da nas ljudi ne bi iskorištavali ili da dobrotom nekada postupamo suprotno pravdi.

 

Dobrota i pravda

 

Kada razmišljamo o dobroti, čini nam se da najprije treba biti pravedan – pravda određuje pravu količinu dobrote. U našem ljudskom shvaćanju dobrota i pravednost idu zajedno i podrazumijevaju se. Logično nam je da biti dobar, znači biti pravedan. I u Svetom pismu čitamo o Božjoj pravednosti koja prethodi dobroti. Mi to shvaćamo tako da Bog pravedno daje svakom ono što zaslužuje.

Ipak, kršćanska dobrota nije samo puka pravednost, nego u sebi nosi milost. Naša vjera nas uči da je Bog prema nama prije svega milosrdan. Po njegovoj milosti stječemo spasenje koje nikako ne možemo zavrijediti svojim djelima. Bog nam uvijek daje više od onoga što zaslužujemo. No, on nam ne nameće svoju nagradu i milosrđe ako mi to ne želimo. Potrebno je slobodno se odazvati njegovom pozivu vjerom i truditi se djelima odgovoriti na zahtjeve koje pred nas, kao vjernike, stavlja. Samo u tom slučaju možemo se nadati da će njegovo milosrđe djelovati preko pravednosti. Toliko milosrđe koje nadilazi pravednost plod je neizmjerene ljubavi kojom toliko ljubi čovjeka da je na križ poslao svoga Jedinorođenca kako bi platio kaznu za naše grijehe. Dakle, dobrota koja nadilazi pravednost nije ludost, nego plod ljubavi, koja vidi dalje i daje više od onoga što razum prosuđuje kao ispravno.

Mjera kojom svakodnevno mjerimo smo mi sami. Tako ljudskim mjerilima prosuđujemo i pravednost i dobrotu. No, ta su mjerila manjkava i ograničena. Često nismo u stanju sagledati konačne rezultate, niti nadići tek ljudske interese. Znamo da Bog mjeri svojim mjerilima koja nas toliko nadilaze da ih često ne možemo shvatiti, čine nam se u određenom trenutku suprotna pravdi i dobroti, te pred njima ostajemo zbunjeni. Božja je mjera prije svega ljubav, koju nam je objavio u Isusu Kristu.

Radovati se tuđem dobru

 

Isus svojim učenicima priča prispodobu o radnicima kojima gospodar vinograda na kraju radnog dana dijeli plaću, svakome po denar. Tako svaki radnik dobiva isto, i onaj koji je došao na početku radnog dana i onaj koji je radio samo sat (usp. Mt 20, 1-16a). U prvi mah nam se to ne čini pravedno, no Isus nam u prispodobi odgovara zašto je to tako. Prvi razlog takvog postupka je taj da gospodar sa svojim imanjem može raspolagati kako želi i nitko mu nema pravo zbog toga prigovarati. Drugi razlog je dobrota gospodara da nekome da više nego što je zaslužio. Ali, postoje i skriveni razlozi ovakvog gospodarevog postupanja. Prije svega ovaj što je radio cijeli dan treba biti zahvalan Bogu na poslu i plaći kojom može prehraniti svoju obitelj, a ovaj što je radio malo na tome što je naišao na milosrdnog gospodara koji mu je dao više nego što je zaradio. A svima nam je ostavljen zahtjev da dobrotu drugog prihvatimo s radošću, te otklonimo od sebe zavist koja nas tako često obuzima.

Puno puta nam je teško radovati se dobru drugoga, posebno ako smo procijenili da je nezasluženo. Tada osjećamo zavist i ljubomoru koje narušavaju naš mir i čine nas nesretnima, te nas vode u razne vrste grijeha. Kršćanska je dobrota i u tome da se zna radovati uspjehu brata svoga i onda kad uspjeh nije plod njegova truda, nego nečijeg milosrđa. I kao što Bog ljubi svakog čovjeka toliko da mu daje više od zasluženog, tako i brat treba ljubiti brata i radovati se njegovom uspjehu. Ne smijemo zaboraviti da smo i mi puno toga primili isključivo zahvaljujući Božjoj dobroti, a ne vlastitim zaslugama. I onda kada ne gledamo dar spasenja nego čak i ako se fokusiramo samo na ovozemaljske stvari, puno puta smo poput radnika posljednjeg sata milošću drugog primili i ono što nismo zaslužili. Bilo nam je tada drago da se netko raduje s nama zbog dobrote koja nam je iskazana. Ako se mi ne možemo radovati kada netko iskaže dobrotu našem bratu, trebamo se zapitati gdje nam je ljubav, jer ne ljubimo bližeg svoga kao sebe samoga, ako se uspjehu drugog ne radujemo kao vlastitom.

Božja ljubav je toliko velika da nije samo pravednost, nego i milosrđe. U svojoj se dobroti treba ravnati time, a to možemo ako u srcu imamo ljubav.