Ponositi su Lemešani na svoje plemićko podrijetlo, ali kada ih pitate što je to po čemu su jedinstveni nitko to plemstvo ni spomenuti neće, jer od  te titule danas velike koristi nema, već će vam uvijek bez razmišljanja reći – lemeški kulen. Toliko su ponositi na taj svoj kulen da u njegovu čast već 11 godina organiziraju Kulen fest. Žele na taj način promovirati ovu vrsnu deliciju za koju su se čak uspjeli izboriti i za status proizvoda sa zaštićenim geografskim podrijetlom. Doduše, velike koristi od te zaštite za sada nemaju, jer oni koji kroje propise i zakone dalje od ureda maknuli nisu pa im se još uvijek ne može dokazati da se lemeški kulen ne može proizvoditi i čuvati u suvremenim industrijskim pogonima već mu osobenost daje čuvanje u, što bi Lemešani rekli komarama, odnosno špajzevima, u kućama od naboja sa zemljanim podom. 

Taj raskorak između onih koji sjede u uredima i onih koji proizvode tradicijske proizvode znači da lemeški kulen još uvijek ne može u rafove trgovina. Ali to ne znači da Lemešani i dalje ne prave svoj čuveni kulen, a pravi ljubitelji te delicije ne nalaze načina da i dođu do ukusnog zalogaja. Prava prilika za to je Kulen fest, održan 23. rujna, na kome majstori kulena pokažu ono najbolje što čuvaju u svojim komarama. Vrsni majstori jesu, ali promociju lemeške tradicije radije prepuštaju ženama. A one će svakom tko im se približi s pitanjem u čemu je tajna lemeškog kulena reći da se taj kulen ne može praviti »bilo di« već samo u Lemešu. I još će dodati da se kulen pravi samo zimi – od studenog do siječnja. Puni se u svinjsko slijepo crijevo ili rečeno po Lemeški u kate, što će reći da je nakada obitelj pravila kulena  samo onoliko koliko se svinja klalo. Za pravi lemeški kulen treba i dobra paprika, a očekivano, kažu najbolja je ona iz Lemeša i onda slijedi ono najvažnije – čuvanje. Minimum šest mjeseci. Kažu da je to zrenje u prirodnim uvjetima i najteže. Složili bi se s tim i oni s druge strane tezge, jer kako ga više od pol godine gledati, a ne kušati.

A na Kulen festu – na kom je nastupilo petnaestak proizvođača, među ostalim i iz Jagodnjaka i Samobora (Hrvatska), Rume i, naravno, Lemeša – se i kušalo i kupovalo, već po želji i mogućnostima, jer tako vrsna delicija i košta. Otišli su zadovoljni oni koji su samo kušali i oni koji su pazarili i gosti. Domaćini, Udruga Lemeški kulen sve su ih ispratili s nadom da će do 12. Kulen festa oni iz beogradskih ureda konačno shvatiti što specifične proizvode izdvaja od tvorničkih, promijeniti nakrivo skrojene propise i time otvoriti vrata trgovina za lemeški proizvod.