U nedjelju, 24. rujna, ove godine u Sonti je održan osamdeset šesti po redu Grožđe-bal. To je tradicijska mjesna manifestacija koja je zaživjela 1928. godine. Od tada do danas je prekidana tri puta. Prvi put, jednom za vrijeme Drugog svjetskog rata, drugi put 1965. zbog izlivanja Dunava i 1991., opet zbog rata. U nastajanju su postojale tri ovakve manifestacije u našemu selu. Njemačka, mađarska i hrvatska (šokačka). U početku su to bile zahvale za godišnje plodove vezane uz vjerske obrede. Održavale su se najčešće koncem rujna i tijekom listopada. U njemu su svi sudionici bili iz Sonte, a gosti iz drugih mjesta su bili dobrodošli kao promatrači.
Šokački Grožđe-bal
Ovdje će biti govora o šokačkom Grožđe-balu. Igre su počinjale već u nedjeljno jutro, kada su parovi - momci i djevojke, pudari i pudarice, odjeveni u najsvečaniju nošnju, baš ovako kao na ovoj fotografiji, odlazili u crkvu na veliku misu. Ova fotografija je snimljena 1960. Kneginja je bila Eva Zec Gašina, a knez Joza Klecin Pantin. Tada Grožđe-bal nije »išao« na misu. Povezanost crkve i Grožđe-bala se odnosi na ranije godine, prije i za vrijeme Drugoga svjetskog rata i u novije vrijeme oko devedesetih godina, pa do današnjih dana. Na fotografiji su Pavka Šokac Žiškova, rođena 1942. i Josip Silađev Gundurov, rođen 1940., umro 2008. Oni su par, pudar i pudarica. Između sebe drže nađak. To je ukrašeni štap koji ima veliku i malu dršku, a okićen je prirodnim asparagusom, umjetnim cvijećem (prirodno bi se lako osušilo) i trakama od krep papira. On predstavlja čokot rodne loze. Ranije generacije su ga od trenutka ukrašavanja do predstavljanja u Grožđe-balu ostavljale u Domu mladeži, a u novije vrijeme su ga čuvale pudarice u svojim domovima. Kad par krene u crkvu, odlazio je zajedno u Dom mladeži po njega ili kao u ovom slučaju pudar je dolazio po pudaricu njenoj kući i zajedno su nosili nađak u crkvu. Svake godine je bilo dvanaest parova. Oni su u crkvi za vrijeme mise stajali ispred kora (klupa), tako da ih je sav puk u crkvi mogao vidjeti. Po završetku mise bili su blagosivani kao i ostali svijet, odnosili su nađak u omladinski dom ili u ovom slučaju djevojčinoj kući.
Običaji
Poslije ručka pudar je s konjem, bez sedla, okićenim ćilimcom dolazio pudaricinoj kući. Tu je pudarica kitila konju oglavu krunom od asparagusa, ruža i traka (plantika) od krep papira kao što je i nađak. Kruna je stajala konju na čelu, a trake su visile uz glavu. Par je kroz selo prema mjestu sastanka s ostalim sudionicima išao pješice. Momak je desnom rukom držao ular, a s njegove desne strane je koračala pudarica. Oni su se pridruživali povorci Grožđe-bala koja je kretala po kneza i kneginju. Pudari su uzjahali neosedlane konje prekrivene ćilimcima, a pudarice su se penjale u cvijećem i ćilimima ukrašena zaprežna, drvena kola (vatrena kola) i tako su nastavljali kroz cijelo selo. Na čelu povorke je jahao redar u uniformi, s osedlanim konjem. Uz njega drugi redar koji je mijenjao mjesto, jer je obilazio i nadgledao cijelu povorku i pravio reda. Iza prvog redara je jahao na neosedlanom konju Prvi pudar s državnim barjakom. Iza njega je jahao Stari pudar i onda svi ostali pudari raspoređeni u četiri reda po troje. Iza njih uređen prirodnim cvijećem i bijelim ćilimima fijaker s kočijašem i Prvom pudaricom Grožđe-bala koja je počimajla. Ona prva pjeva i započinje igru. Iza njih ide fijaker s knezom i kneginjom urešen na najbolji mogući način. Na Grožđe-balu su čak i kandžije kočijaša okićene cvijećem. Iza ovoga fijakera idu troja kola u kojima su po četiri pudarice koje cijelim putem pjevaju i igraju uz pratnju bande s harmonikom, violinom, tamburama i begešom, u četvrtim kolima. Iza njih su išli svi mogući maskirani zabavljači: Cigani, prosjaci, pijanci, dobošar, vračarice, vrag, vještice, igrajući medvjed, majmun i perjar (perjaš). Svatko se trudio odigrati svoju ulogu što bolje tog nedjeljnog popodneva i tako zasmijati, nasamariti i prevariti posmatrače na sokacima. Najbolje je to išlo perjaru. On se začas stvorio tamo gdje ga se ne očekuje i razbacao perje (usitnjen plod rogoza) po promatračima.
Uvečer je svaki pudar dolazio kod svoje pudarice na večeru. Ponovno su se oblačili u svečanu odjeću baš kao na ovoj fotografiji. Grožđe-bal se nastavljao do duboko u noć uz učešće svih sudionika i publike, uz veselu glazbu, igranku, pjesmu, šalu i igrokaze. Grožđe se prethodnih dana izvjesilo na strop, a publika i sudionici su na kraju večeri »krali« grozdove. Pod budnim okom redara su bivali uhvaćeni i privedeni knezu i kneginji koji su određivali kaznu u novcima, za koju se ama baš nitko nije bunio.
