Ove godine, zbog suše, berbe grožđa su na srijemskim vinogorjima počele nešto ranije nego prošle. Prve procjene vinogradara govore da je kvaliteta roda znatno bolja u odnosu na prošlu godinu. Sušno ljeto i manje padalina utjecalo je da kvaliteta grožđa bude izuzetna, s velikim postotkom šećera. Iako je suša uzela svoj danak, godina je, barem kada je u pitanju rod grožđa, bila dobra a manji rod kod pojedinih sorti grožđa direktna je posljedica niskih temperatura u zimskom razdoblju.

 

Jedna od boljih godina

 

Veliki prinos i dobra kvaliteta grožđa bili su ove godine u vinogradu obitelji Žeravica iz Šida. U svoja dva vinograda u Gibaračkoj planini desetljećima ova obitelj gaji vinovu lozu. Za dobar ovogodišnji rod kažu da su pogodovale vremenske prilike, redovna primjena kvalitetnih agrotehničkih mjera ali i svakodnevni rad u vinogradu: 

»Mogu reći da je ova godina bila pogodna za vinogradarstvo. Bilo je dosta sunca u vrijeme kada je grožđe trebalo zreti što je utjecalo na kvalitetu i slast. Svake godine koristim agrotehničke mjere koje imaju svoju karencu, a posljednje špricanje vinograda, kad grožđe sazrijeva, radimo plavim kamenom. Ta metoda nije štetna za grožđe a ni za ljude, a dobra je za rod«, kaže mladi vinogradar Goran Žeravica, ističući da je ove godine prezadovoljan rodom: »U odnosu na prošlu, ali i na nekoliko prethodnih godina mislim da je ova godina, što se kvalitete tiče, jedna od najboljih. Rod je veći od očekivanog, apsolutno nema truleži a i slast je iznimno dobra. Sve je to rezultat sunčanih dana tijekom ljeta ali svakako i našeg rada i ulaganja u vinograd«, kaže sugovornik.

Ova obitelj već desetljećima proizvodi vino, uglavnom za svoje potrebe: 

»Od preostalog koma, osim vina, prozvodimo i rakiju. Od domaćih bijelih sorti grožđa proizvodimo bijelo vino, a od sorte hamburg pravimo roze. Tako radimo godinama, s tim što danas za proizvodnju koristimo suvremenije tehnologije koje nam dosta olakšavaju rad. Posjedujemo bačve od prokroma koje se lakše održavaju; koristimo električne muljače kojima muljamo grožđe, a također imamo i filtere koji dodatno izbistre vino, taloge pri dnu, pa čak i one sitne čestice koje se nalaze u njemu. Vino nam bude odlične kvalitete, što mogu potvrditi i moji najbliži prijatelji s kojima ga redovno degustiram, pogotovo tijekom zime.« 

 

Baš kao nekad

 

Danas su rijetki mladi vinogradari u Srijemu. Za vinograd se kaže da traži slugu, s obzirom na to da mu je potrebno posvetiti veliku pažnju tijekom cijele godine. Goran, i pored brojnih obveza koje ima kao privatni poduzetnik, posvećen je svojim vinogradima. Kako kaže, na prvom mjestu zbog obiteljske tradicije, ali i velike ljubavi prema vinogradu koja mu je usađena od malih nogu: 

»Ja sam jedan od rijetkih vinogradara u ovom dijelu Srijema koji je nastavio ovaj posao. Kao dječak često sam odlazio u vinograd i bio sam uključen u cijeli proces, od špricanja, održavanja, branja grožđa i proizvodnje vina tako da sam imao želju da nastavim baviti se vinogradarstvom, unatoč tome što je to veliki posao. No, postoji još jedna čar svega toga. A to je okupljanje moje rodbine i prijatelja na berbu, baš kao nekad kako ja pamtim berbe grožđa iz svog djetinjstva.«

A kako je to bilo nekad u Gibarcu, ispričao nam je najstariji član obitelji Žeravica: »Drago mi je da se ovaj tradicijski posao nastavio i da mlađe generacije u mojoj obitelji poštuju te običaje. Ranije se sve to radilo na drugi način. U berbe grožđa nekada smo išli s konjskim zapregama i mi Gibarčani smo se mnogo radovali tome. To je za nas bila prava svečanost i jedna lijepa prilika za druženje. U velikom broju smo se okupljali u vinogradima, zajedno brali grožđe, kasnije ga ručno muljali nakon čega smo se uz dobru kapljicu i dobru hranu lijepo družili do kasno u noć. Zato mi je mnogo drago što danas mladi ljudi, koji imaju i drugih načina da se druže, održavaju ovu tradiciju koja je kod mnogih Srijemaca, posebno u Gibarcu, sada skoro i zaboravljena«, kaže Marko Žeravica.

S. Darabašić