Svuda u svijetu postoje društveni klubovi, a ni Subotica nije izuzetak. Klein house – social bar & art gallery otvoren je prije dvije godine i uz izložbe, koncerte i književne večeri okuplja umjetnike i goste kojima je kultura sastavni dio života. Klein house je brzo postala poznata adresa i mjesto okupljanja za sve one koji žele popričati s prijateljima ili dragom osobom u ugodnom interijeru, mjesto gdje će se popiti kava ili čaša-dvije dobrog vina u opuštenoj, boemskoj atmosferi i sudjelovati u kulturnom životu zajedno s onima koji pokazuju svoj talent i stvaralaštvo u prostoru ovog društvenog kluba. Klein house je za vrlo kratko vrijeme postalo mjesto bitnog pulsa u kulturnom životu grada.

»Dugo sam živio u Budimpešti, otišao sam iz Subotice 1991., i vratio se 2014. Htio sam napraviti nešto, za sebe i ovaj grad, što mi je je jako važno. Vratio sam se s namjerom da napravim svoju malu revoluciju u vezi s razvojem kulture u gradu, jer sam mislio da u Subotici kultura stagnira i propada. Znao sam da se neću obogatiti ako otvorim suvremenu art galeriju i mjesto kulturnih događanja. U ovom malom kulturnom centru, komercijalni dio ponude su probrana, kvalitetna vina uz izložbe likovnih umjetnika, književne večeri, jazz koncerte, kao i koncerte klasične glazbe. Radi se o programima koji su dio urbanog života, sada se to rijetko događa u gradu, a nekada je bilo drugačije«, kaže vlasnik ovog društevnog kluba Zsolt Gyulai.

 

Kulturna alternativa

 

Jeste to nekada bilo drugačije, postojao je u subotičkom Narodnom kazalištu klub, gdje su se okupljali glumci, slikari, književnici, intelektualci, novinari. Klub je ugašen ranije od početka rušenja-rekonstrukcije kazališta 2007., a mjesta za susrete ljudi takvog »profila« olovnih devedesetih bila su lokali Gustav, kasnije Speak easy, a zatim Klodovik, te sada, uz Klein house, Grunf i kavana Majo, mali lokali koji i danas rade. 

»Našao sam ovo mjesto prije dvije godine. Odličan je galerijski prostor, zidovi su visoki, ovo je stara kuća, obitelj Klein je dovršila gradnju kuće prije 120 godina, dakle, tu je i tradicija. I u Budimpešti postoje ovakvi lokali, primjerice Romkocsma, gdje se susreće mlađa i starija generacija«, kaže Gyulai i naglašava kako je ovakav društveni klub teško održavati, jer je visoka cijena zakupa, režije, što znači svakodnevnu borbu za opstanak, ali ne odustaje od ovakvog vida društvenog kluba.

»Ovdje dolaze ljudi koji ne slušaju novokomponirane narodnjake, a nekakvo komercijalno razmišljanje vlasnika lokala koje je od početka 90-ih išlo u smjeru otvaranja mjesta koja bruje od kič glazbe, uništavalo je urbani i duhovni život grada. Primjerice, u Budimpešti sada ima oko trideset sličnih prostora Klein houseu, a naša je specifičnost galerijske postavke, jer je galerijski segment rijedak u ponudi social barova.« 

Pitao sam Gyulaia, je li Klein house, ovdje i sada – kulturni underground? Odgovorio je: 

»Jest, apsolutna alternativa.« 

 

Suradnja s profesorima

 

»Muzička škola je ovdje u blizini, uspostavio sam kontakt s profesorima. Ima veliki broj mladih, talentiranih profesora u toj školi, kao i glazbenika. Zajedno s njima uspjeli smo napraviti neki pomak, neki razvoj glazbenog života u gradu. Jazz je dominantan, mladi ovdje imaju prostor da na koncertima pokažu što znaju. U Klein houseu imamo i koncerte komorne glazbe. U pitanju je niz malih koncerata komorne glazbe. Javni nastupi su značajni za te mlade glazbenike i to ćemo i dalje raditi. Nastojimo koliko možemo, jer je nažalost taj urbani glazbeni život u Subotici ravan nuli«, kaže Gyulai i ističe dobru suradnju s novosadskom nakladničkom kućom Forum, jer je u posljednjih godinu dana svaka nova knjiga u njihovom izdanju promovirana u Klein houseu. 

Gdje se sve kazalište može dogoditi? Ne mora tu biti kazališna zavjesa, prije početka predstave.

»Ostvarili smo suradnju i sa subotičkim Narodnim kazalištem, predstava prema drami književnice Elvire Lindo Csak egy szóval mondd, koju je režirao Edvin Liverić, premijerno je izvedena u Klein houseu u ožujku ove godine«, kaže Gyulai. 

Zvonko Sarić