Tijekom nedavno završene sjetve uljane repice na teritoriju Grada Subotice, prema procjenama Poljoprivredne stručne službe (PSS), posijano je oko 4.500 ha, što je 30 posto više nego prošle godine.
Prema najstarijim podacima izvješća planova sjetve Tajništva za poljoprivredu i zaštitu životnog okoliša u Subotici iz 2005. godine uljana repica se prije nepunih 15 godina u subotičkom ataru sijala na svega 99 ha. Od tada do danas površina pod zasijanom uljanom repicom se značajno povećala, a razlog tomu stručnjaci i ratari objašnjavaju isključivo boljim profitom od ustaljenih poljoprivrednih kultura, prije svega pšenice i kukuruza.
Profitabilna kultura
Savjetovadac u PSS Subotica Neven Orčić kaže da je prošle proizvodne godine uljana repica bila jedna od najisplativijih kultura:
»S prinosom oko 3,2 tone po hektaru prošla godina je bila solidna za uljanu repicu, ali ono što je bilo dobro je cijena od 40 dinara. Računajte – 40 dinara puta 3.000 kilograma je čisto 120.000 dinara, a na kukuruzu će ratari ove godine zaraditi oko 50-60.000 dinara što nije zarada, nego rad za džabe!«
Uljane repice je sve više, a koje kulture je sve manje na poljima Orčić kaže da ovisi od godine do godine, ali da je prošle godine bilo puno manje posijane pšenice. Razlog tomu također vidi u profitu, odnosno u lošoj cijeni pšenice i skupoj proizvodnji. Što se tiče ove godine, smatra da će uljana repica »uzeti po malo« od svake kulture.
Jedan od brojnih poljoprivrednika koji svake godine povećava površinu pod uljanom repicom je i Filip Ivković Ivandekić iz Žednika. Prije tri godine je počeo uzgajati ovu kulturu i kaže da je od tada svake godine udvostručio površinu posijanu njome. Kaže da je sije jer je profitabilnija, jer je ulaganje manje i jer je lakša manipulacija robom. Objašnjava Ivković Ivandekić da se manje organske tvari izvuče iz zemljišta, a dobije se više novca. Zbog povećanja površina pod uljanom repicom kaže da manje sije kukuruz i pšenicu. On kaže i da je za ovogodišnju sjetvu zemljište bilo suho, ali da je prošlotjedna kiša popravila situaciju te da je repica već nikla.
Proizvodnja nije skupa
Osim toga što ima dobru cijenu, ova ozima kultura je relativno skromna što se tiče proizvodnje. »Njezina proizvodnja nije skupa. Preporučljivo vrijeme sjetve je od 1. do 15. rujna, a vremenom sjetve utječe se na porast biljaka do zime kako bi u optimalnoj kondiciji ušle u zimski period. Uljana repica ima velike zahtjeve za vodom. Potrebna godišnja količina padalina je 500-750 mm. Najosjetljivija na sušu, uljana repica je u razdoblju od formiranja pupoljka do cvjetanja i u fazi nalivanja zrna. U klimatskim uvjetima Vojvodine, najkritičniji je moment sjetve, jer nedostatak padalina u tom razdoblju za posljedicu ima kasno nicanje i propadanje nerazvijenog usjeva tijekom zime«, kaže Orčić i dodaje da je uljana repica kultura koja se obavezno mora gajiti u plodoredu. »Ne treba ju gajiti poslije soje, suncokreta, slačice, graška i drugih mahunarki, kao ni poslije lucerke i djeteline. Dobri predusjevi su oni koji rano napuštaju zemljište. Najbolji predusjevi su rani krumpir i rano povrće, a zatim dolaze strnine, koje su najčešće predusjevi za repicu. Ona rano napušta zemljište i dobar je predusjev za mnoge kulture«, kaže Orčić.
J. Dulić Bako
