Manifestacije poput nedavnog Tradicijskog češljanja u Baču jako su nam potrebne radi pravilnog istraživanja i njegovanja materijalne i nematerijalne baštine. Očito, doba folklornih smotri doživljava osjetan pad, kako kod nas u Baranji, tako i u Slavoniji. Na ovoj manifestaciji sam četvrti put, pa navedene pojave uočavam i u Vojvodini. Jednostavno, nameće mi se zaključak da je ovdje, kao i kod nas u Baranji, osnovni problem održati KUD-ove. Stariji članovi se rapidno osipaju, mladi odlaze trbuhom za kruhom, pa se okupljamo nekako na brzinu, bez nekog sustavnog rada, samo kad trebamo negdje putovati. Danas se i kod onih malobrojnih mladih javlja sve više odbojnosti prema kulturnoj baštini, za što krivim i obrazovni sustav i nas starije generacije u KUD-ovima. Upravo mi smo utemeljitelji jednoga razmišljanja koje po meni više njeguje vrijednosti drugih nego vlastite. Većina nas misli da o baštini svoje zajednice sve znamo, što nam tko ima soliti pamet? Tek kad dođemo na jednu manifestaciju ovoga tipa, vidimo koliko ustvari ne znamo. Prvo što nam je na jeziku – pa, ovako nekada nije bilo – brzo padne u vodu pred argumentima nekog tko bi nam po godinama mogao biti čak i unuk. Stoga su nam edukativne manifestacije jako potrebne, osobito ukoliko ih snimamo i sve o njima bilježimo. Te snimke i zapise moramo sačuvati za generacije koje dolaze poslije nas, jer ukoliko mi to ne uradimo, sva ova, nemjerljivo vrijedna baština, jednostavno će tiho nestati.

I. A.

 

 

Prije svega, manifestacija kojoj smo prisustvovali u Baču, za nas koji se ozbiljno bavimo narodnim nošnjama, vrlo je zanimljva, ali i izuzetno korisna. Njezina najveća vrijednost je što nije niti estradna, niti komercijalna, nego jednostavno i nenametljivo dopunjava priču o kostimu, o odijevanju i savršeno se uklapa u ono što KC Mladost iz Futoga radi na jednoj puno višoj razini. Tradicijsko češljanje je normalan slijed naše manifestacije Biserna grana, kojoj sam utemeljitelj i kojoj je tema narodna nošnja. Stoga ju pomno pratimo i jako cijenimo trud i uspjehe organizatora. Nastojanja Šokaca da svoju tradiciju sačuvaju svima pokazuje put kojega se trebamo držati. U praksi smo vidjeli koliko češljanje može biti zanimljivo i koliko truda i vremena su naše bake i prabake znale uložiti u izradu frizura i uređivanje oglavlja. Mladi ljudi koji sada stasavaju i vode KUD-ove, udruge, kolekcije, zbirke... posvećuju se ovim temama na pravi način. I znanstveno, ali i na terenu, provode puno istraživanja i tako dopunjaju svoje funduse. Bilo je krajnje vrijeme da se to uradi, jer stariji, koji to znaju, neumitno nestaju, biologija radi svoje. Ljudi poput Stanke Čoban i njezine ekipe, koliko vidim, potpuno su posvećeni nastavljanju započetog. Na njihovoj manifestaciji radi se u radionicama, rade se rekonstrukcije i upravo u tom spoju tradicije i znanstvenog pristupa leži budućnost rada udruga, koje se sudaraju s problemom osipanja članstva.

I. A.

 

 

Kroz snimanja autorskog serijala 5kazanje upoznao sam puno atipičnog, a manifestacija Tradicijsko češljanje upravo je takva. Danas sam doznao da je panonska regija na trećem mjestu u Europi po bogatstvu nematerijalne kulturne baštine. U Bač smo došli kako bismo i mi dali svoj doprinos očuvanju i približavanju te baštine onima koji ju nedovoljno poznaju. Većina ljudi rad KUD-ova vezuje za pozornicu, za blješeteće nošnje, svirku, pjesmu i manje ili više uspješno plesanje, što mi djeluje nekako isprazno. Mislim da je viđeno u Baču prikazano jako dobro, na pravi način i da bi mnogim KUD-ovima s ne tako velikim brojem članova Tradicijsko češljanje trebalo biti putokaz za rad u budućnosti, jer ukoliko se sve svede na pozornicu, folklorci uskoro neće znati ništa o narodnim nošnjama koje odijevaju. Pun pogodak je predavanje prof. Tomislava Livaje i radionica koja je uslijedila. Na običnoj folklornoj manifestaciji malo tko može nešto i naučiti. Bez ovakovih edukacija teško će netko sačuvati onu prvobitnu formu. Loša poruka je ukoliko se netko samo odjene u nošnju, a ne zna kako i zašto sve treba izgledati. Kad mi iza malih ekrana nešto radimo, narod voli vidjeti što se tu događa, kako to drugi rade. I ovo je prigoda za promidžbu pripremnoga rada, nije sve u onom što gledatelji vide na pozornici. Stoga je hvale vrijedan trud ljudi poput organizatora manifestacije u Baču, jer bez takvih ljudi i takvih manifestacija zgazit će nas vrijeme i naša bogata tradicija zasigurno će izumrijeti.

I. A.