U ekspanziji

 

Ne možemo pobjeći od činjenice da je nasilje među mladima u ekspanziji. Najžalosnije je to što kao roditelj moram biti u nekom stalnom strahu, kad god mi dijete izađe s društvom. Uvijek strepim hoće li se, u koje doba i u kakvom stanju vratiti. Istina, nismo ni mi bili janjad. I u moje vrijeme smo se znali i napiti i potući, ali je tu ipak bilo neke mjere, u obračunima neke fernese. I kad bi se potukli, radile bi šake, a tuče bi se brzo završavale pa bi nerijetko sve znalo rezultirati i pićem u znak pomirenja. Današnju djecu ne razumijem, iako smo ih mi stvorili i odgojili. Ne znam jesmo li i gdje pogriješili. Sigurno nismo željeli od njih stvoriti mlade ljude kojima je nasilje model ponašanja, kojima su uzori najnegativniji likovi iz podzemlja i iz raznoraznih rialiti emisija. Danas je već i kod mlađih malodobnika prisutno razračunavanje palicama, lancima, noževima i drugim pomagalima. Nažalost i u sportu, umjesto sportaša, koji su nama bili idoli, uzori su im najproblematičniji lideri navijačkih skupina i njihovi sljedbenici, vrlo skloni obračunima, ne samo šakama. Ne znam zbog čega, očito je da im institucije državnog sustava sve to toleriraju, a u medijima se objavljuje koliko ti problematični pojedinci imaju neprocesuiranih prijava, samo zbog bliskosti s ljudima iz vlasti. Isto tako piše se i o njihovom nemjerljivom bogatstvu pa se ne čudim što je danas, u sveprisutnoj krizi, za mlađe generacije njihov način života postao i nekakav model općeprihvatljivog ponašanja. 

I. A.

 

 

Čini mi se da ima više nasilja. Promijenila su se vremena i mi smo se promijenili. Radno vrijeme nam je sve duže i sve manje vremena ostaje da se bavimo djecom i nama samima. Roditelji moraju mnogo više raditi nego prije, nervozniji su i manje se posvećuju djeci nego prije. Naravno, mediji nas okupiraju sa svih strana i nameću standarde šta sve moramo imati i bez čega se ne može zamisliti život, pa samim tim roditelji rade i prekovremeno i dodatne poslove kako bi svojoj djeci sve osigurali. No, moje je mišljenje da djeci i mladima zapravo samo treba puno ljubavi, pažnje i odgoja. Kad bi toga bilo više, a materijalnih potreba manje, mislim da bi i nasilje, odnosno bijes među mladima bio mnogo manji. Definitivno većina mladih nema nikakvih obveza, previše vremena provode na društvenim mrežama i ispred TV ekrana, nekontrolirano gledaju sadržaje koje im mediji serviraju pa se ne treba čuditi otkuda toliki bijes i nasilje.

G. K.

 

 

Kao koordinator za zaštitu učenika od nasilja, zanemarivanja i zlostavljanja u odgojno-obrazovnim ustanovama ŠU Sombor sudjelujem u istraživanju o nasilju u školi i ona ukazuju da je vršnjačko nasilje u porastu te da je veoma rasprostranjeno. Također, ukazuju da problem nasilja u školi i oko nje pogađa daleko više učenike nego odrasle, kao i da su učenici mnogo svjesniji značaja problema zvanog vršnjačko nasilje nego što su svjesni roditelji i nastavnici.

Vršnjačko nasilje je podjednako prisutno i u osnovnim i u srednjim školama. Broj učenika koji prijavljuje da su žrtve nasilnog ponašanja smanjuje se s uzrastom. To ne znači da je nasilje na toj dobi manje prisutno, već da djeca manje traže pomoć i manje prijavljuju nasilno ponašanje. Nastavnici ne toleriraju nasilje u školi i tu ne postoji problem. Problem je u prepoznavanju i razumijevanju što je nasilje, a što pretjerana agresivnost u izoliranom slučaju, odnosno nasilno rješavanje konflikta između vršnjaka iste moći. Neadekvatna reakcija nastavnika i roditelja na pretjeranu agresivnost djece ima za posljedicu pojavu nasilja, a samim tim i nasilnika. Često u školi izostaje obvezni odgojni rad koji je u intenzitetu primjeren razini nasilja i potrebama učenika uz obvezno sudjelovanje roditelja. Nastavnici prečesto, pod pritiskom roditelja djeteta koje trpi nasilje, pribjegavaju konceptu sankcioniranja, a ne konceptu pozitivnog discipliniranja. Zajednički rad roditelja i nastavnika na promjeni stava i ponašanja učenika izostaje. Sankcije i kazne trenutačno rješavaju problem, ne i dugoročno. Rješenje je u zajedničkom i usklađenom djelovanju nastavnika i roditelja uz međusobno uvažavanje i uvažavanje interesa svih učenika.

G. K.