Vjerujem da je većini čitatelja kada čuju riječ disciplina prva asocijacija vojska. Nekako je svima to prihvatljivo da u jednoj takvoj općedruštvenoj, važnoj, organizaciji postoji hijerarhija i gvozdena disciplina, jer samo to osigurava željeni uspjeh. Smatra se da samo disciplina može osigurati željeni cilj »obranu od neprijatelja«, kako se danas izražavaju čelnici naše domovine (govori se: »mi nećemo biti i nikada nismo bili agresori«!?). Pošteno moram priznati da svojevremeno baš nisam želio služiti predviđenih godinu dana u JNA. U krajnjem roku sam ipak morao »izvršiti dužnost prema domovini« tako da sam svoj 27. rođendan slavio u vojsci. Nakon odsluženja još više sam stekao uvjerenje da je tip »općenarodne vojske« prevaziđen i veoma skup, i da vojska i naše zemlje treba biti profesionalna. Iz ovog razloga ne dopadaju mi se razmišljanja da ponovno treba uvesti izvjesnu vojnu obuku. Nažalost, posljedice takvog ipak militarističkog duha i dan danas trpimo. Naravo, skoro isti značaj ima i policija koja treba braniti unutarnju sigurnost i mir svih nas građana. Pripadnicima ove dvije organizacije (kao i pripadnicima obavještajnih službi) određeni ministri u idućoj godini žele povećavati prinadležnosti (naprosto plaće) za 10 %. Aktualna Premijerka, uz zagonetni osmjeh, govori otprilike: »No bumo to tek vidjeli dečki.« Ove zahtjeve mogu donekle i razumjeti, treba profesionalne pripadnike vojske i policije motivirati.
Pedagoški odgoj!?
Kada sam čuo najave povećanja plaća za spomenute institucije, odmah mi je na um palo pitanje: Što se događa sa školstvom, s isto tako vrlo važnom institucijom društva koja treba brinuti o razvoju i budućnosti našeg društva? Po mom mišljenju ova institucija je mnogo važnija od spomenute tri, jer ona treba odgajati »našu budućnost« počevši od najmlađih do punoljetnih članova zajednice (najmanje 12 godina). Nastavnici su isto više godina nezadovoljni s plaćom, neki pedagoški sindikati su započeli školsku godinu sa štrajkovima upozorenja. Srećom po nadležne, ima četiri sindikata, koji nisu (bar zasada) jedinstveni, zato ministarstvo hladno odgovara: ima vas previše, 4000 ljudi treba otpustiti, s tajnom porukom: budite zadovoljni i s ovim što imate i ne talasajte previše i najavljuje svakakve novine u ovoj oblasti. Skoro smo mogli videti prototipove više nego grozne školske uniforme – dječaci i devojčice s prevaziđenim crvenim kravatama. Valj-da će ova mjera pridonijeti većoj disciplini u školama koja manjka. Po meni, i u ovoj instituciji je potrebna disciplina počevši od đaka, preko nastavnika do roditelja, pitanje je samo kakva i kako je provesti u život. Radeći na fakultetu primijetio sam da je svaka nova generacija koja se upisivala na studije, imala sve manju razinu općeg obrazovanja i bila sve manje disciplinirana. Znači s dvanaestogodišnjim pedagoškim odgojem nešto nije u redu. Da budem iskren, imao sam i izvanredno marljive i disciplinirane studente, ali nažalost to nije prosjek.
Vježbanje tijela
U zdravom tijelu zdrav duh, kaže stara grčka izreka. Upravo na satima tjelovježbe je potrebna najveća disciplina, jer je mogućnost ozljede veća nego na ostalim satovima, a nedisciplina tu opasnost još uvećava. Prije nekoliko godina jedan mladi nastavnik tjelesnog odgoja u svibnju, prije isteka školske godine, dao je svojevoljno otkaz u osnovnoj školi. Kada smo ga upitali zašto je to uradio, odgovor je glasio: »Zato jer nisam znao koga prije da tučem; đake, roditelje ili kolege nastavnike.« Mladić je jedna mirna osoba i uopće nije agresivan. Nakon ovog je otišao u Englesku da radi bilo kakav posao. Drugi primjer: jedan nastavnik, isto tjelesnog, dobio je otkaz jer je za vrijeme sata iza njegovih leđa jedan učenik ošamario drugog učenika, koji je slučajno bio »tatin sin«, a tata je imao dosta veliki utjecaj. Njegov grijeh je bio da nije spriječio ovaj incident. Nažalost, ovi primjeri su samo vrh ledenog brijega. U ovom važnom segmentu društva je nešto trulo. Primjera radi, iako ima sve manje đaka, u nekim školama nastava se izvodi u dvije smjene, čak i u nižim razredima i radi kvazi pravičnosti ovaj raspored se mijenja svakog mjeseca. Događa se da u istoj obitelji jedno dijete ide prije, a drugo poslijepodne pa je teško uskladiti sve to. Sumnjam da »ministar reformator« razmišlja o ovome, to je briga roditelja, a On se bavi elektroničkim dnevnicima. Očito ne zna da se kuća gradi od temelja, a ne od krova.
