Hrvatski premijer Ivo Sanader ne odustaje od svoje pomirljive retorike, a proeuropska zahuktalost sada je već njegov zaštitni znak. On koristi svaku prigodu naglasiti, kako u jugoistočnoj Europi nema alternative suradnji i pomirenju, te stalno poziva susjedne zemlje da iskoriste hrvatska iskustva i politiku u nastavku dijaloga i približavanju Europskoj Uniji. Ivu Sanadera ne zamara gotovo svakodnevno ponavljati da je njegovoj vladi cilj integrirati sve hrvatske građane u hrvatsko društvo, uz potpuno očuvanje njihova nacionalnog identiteta, ističući važnost vjerskog dijaloga u prevladavanju razmirica.
    Predsjedniku hrvatske Vlade lako je govoriti, jer svoje stavove dokazuje i u praksi. U Vladi kojoj je on na čelu participiraju i manjinske stranke, a jednog od visokih dužnosnika Vlade Republike Hrvatske, pomoćnika ministra kulture Čedomira Višnjića, inače predsjednika Srpskog kulturnog društva »Prosvjeta« iz Zagreba, neku smo večer na RTS-u gledali kako satima govori o pozitivnim aspektima nove hrvatske politike. Nije da problema nema, kaže i on, ali stvari idu naprijed.
    Taj i takav Ivo Sanader uskoro stiže u svoj prvi posjet Beogradu, gdje će mu domaćin biti srbijanski premijer Vojislav Koštunica. Isti onaj, koji na ovako otvoreno i nedvosmisleno izražavanje dobre volje i nepokolebljivog dobrosusjedstva, što je Sanader demonstrirao i na nedavnom dijalogu pravoslavnih crkava i europskih pučkih stranaka u Solunu, odgovara isključivo pričom o Kosovu i tamošnjoj srpskoj ugroženosti, ne spominjući bilo koga drugoga, niti susjede, niti manjine u vlastitoj zemlji.
    Srbija u ovom momentu, čak ni na simboličkoj razini nije spremna podvući crtu i ući u novi početak. Ona se i dalje blamira nepotrebnim zatezanjem čas s jednom, čas s drugom manjinskom zajednicom u svome državnom okrilju. Jučer su problem bili Mađari, a danas su to Hrvati sa svojom subverzivnom TV emisijom dva puta po pola sata mjesečno. Iz gafa u gaf, iz promašaja u promašaj, ova se zemlja vrti u krug. Dok god njeni dužnosnici na višoj razini na poruke suradnje odgovaraju Kosovom, a na nižoj razini na zahtjeve za nacionalnu ravnopravnost odgovaraju prijetećim tužbama i organima gonjenja, lovit će vlastiti rep. Bez uspjeha, naravno.