Uz više protokolarnu nego li principijelnu raspravu vijećnici Skupštine grada Subotice usvojili su prošloga petka (25. kolovoza) program zaštite, uređenja i korištenja poljoprivrednog zemljišta za ovu godinu. Kako se s usvajanjem programa kasnilo skoro pet mjeseci, ovo je bila i jedina točka dnevnog reda zbog koje je i sazvana druga izvanredna sjednica.

I upravo je kašnjenje s donošenjem Programa bilo jedno od ključnih primjedaba malobrojne oporbe da ne podrži njegovo usvajanje, iako su vijećnici iz tih redova i sami priznali članu Gradskog vijeća zaduženom za poljoprivredu Simonu Osztrogoncu da Grad nije kriv zbog toga.

»Do kašnjenja je došlo zbog izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koji je ove godine stupio na snagu. Taj zakon nam je, poput prava prvenstva najma zemljišta investitorima, donio više novina i lokalna samouprava na puno toga nije mogla utjecati, jer odluku o tome donosi Ministarstvo poljoprivrede, a sam ministar je predsjednik komisije koja je tek pred tjedan dana donijela konačne odluke. Konkretno, što se Subotice tiče, po mojim saznanjima, bilo je šest investitora, ali nijedan nije ‘prošao’. Drugi razlog zbog kog je Program toliko kasnio je pravo prečeg zakupa stočarima, jer je ove godine prvi puta bilo predviđeno izuzimanje površina koje farmeri imaju u svom vlasništvu, gdje su zakupci, kao i povezanih osoba u svemu tome. Na žalost, susreli smo se puno čudnih stvari, bilo je i krivotvorenja i to je također utjecalo da se s Programom kasni, ali i na to da je zakup poljoprivrednog zemljišta opet donijet samo na godinu dana«, rekao je Osztrogonác.

Iako je u skupštinskom materijalu navedeno da planirani prihodi od zakupa poljoprivrednog zemljišta za 2017. iznose 63,5 milijuna dinara (što je također bila primjedba oporbe), on je rekao da će se oni i ove godine kretati između uobičajenih 100 i 120 milijuna dinara. Osztrogonác je to (o)pravdao činjenicom da će se ta sredstva namaći na javnim nadmetanjima za oko 5.000 hektara, koliko je ostalo za ratare, te još 9.200 hektara, koliko je dano po pravu prečeg zakupa. Cijena za stočare je povlaštena i kreće se od 197 do 205 eura po hektaru (ovisno o kvaliteti zemljišta) dok će ratari, najvjerojatnije u listopadu, sami određivati po kojim će cijenama uzeti zemlju u jednogodišnji najam. Razlika u pravu prečeg zakupa i onoga za ratare je i u tome što kod prvih nema ograničenja u broju unajmljenih hektara, dok drugi maksimalno mogu zakupiti 50 hektara.

I koliko god formalno-pravno papiri pred ulazak poljoprivrednika u zakupljene njive bili čisti, sama situacija »na terenu« (dakle, na njivama) ni izbliza nije takva. Vijećniku Demokratske stranke Danielu Kovačiću ni oporba, niti lokalni ministar poljoprivrede, nisu mogli osporiti činjenicu da je dobar dio površina koje su namijenjene za zakup već debelo u korovu, što će samo dodatno podići ulaganja poljoprivrednika pred jesensku sjetvu. Naime, dok su se iz razloga koje je Osztrogonác naveo papiri »čistili« u Ministarstvu i po raznim komisijama, dotle o parcelama koje su u državnom vlasništvu nitko nije vodio računa, pa su se korov i trava nesmetano razvijali (po tvrdnjama nekih od poljoprivrednika i do metar visine). Osim toga, upravo zbog opisanih komplikacija s pravom prečeg zakupa izdavanje državnog zemljišta na godinu dana štetno je bar koliko i već uznapredovani korov, jer nije daleko od zdravog razuma, pa zaključiti da će takva zemlja (još jednom) biti »izraubovana«. Naime, uz neplanirana ulaganja u dovođenje zemljišta u red i pri sadašnjim cijenama sjetve i zakupa, teško je zamisliti da će netko potrošiti i dinara više nego što je potrebno za osnovnu proizvodnju. To drugim riječima znači da će na velikom broju površina izostati ulaganja koja ne samo da donose bolji rod nego i zemlji daju prijeko potrebnu kvalitetu, a to se ponajprije odnosi na uporabu mineralnih gnojiva (o stajnjaku da i ne govorimo), ali i prihranu biljaka.

Tako (i) primjer Subotice pokazuje kod nas pomalo apsurdnu situaciju da čak i kada se društvo želi držati slova zakona netko zbog toga trpi. U ovom slučaju njive i poljoprivrednici. Ili će možda prije biti istina ona stara da nikada nije kasno ako se na vrijeme krene.