Prije se odlučujem za privatnog liječnika

 

Teško pitanje. Zdravstvenim uslugama u šidskom Domu zdravlja sam uglavnom zadovoljna, s obzirom na mogućnosti zdravstvenih radnika da obave preglede, ponekad i bez aparata i instrumenata. Uglavnom se svaki pregled završi na upućivanje kod privatnih liječnika, jer se na bilo koji pregled u državnoj ambulanti čeka mjesecima. U šidskom Domu zdravlja radi tek nekoliko liječnika specijalista, pa smo prinuđeni na specijalističke preglede putovati u opću bolnicu u Srijemsku Mitrovicu ili kod privatnog liječnika. Ja ozbiljnije preglede i intervencije rješavam najčešće u privatnim ordinacijama. Što se tiče naše ambulante, zadovoljna sam dječjim liječnikom u Domu zdravlja, mada se i nakon pregleda kod njega sve svodi na kupovinu lijekova bez recepta. Sve u svemu, uvijek završimo kod privatnog liječnika. Ne znam samo do kada će biti takvo stanje u našem zdravstvu i kada će se konačno nešto promijeniti. Mi koji živimo u manjim mjestima imamo tu sreću da se svi između sebe uglavnom poznajemo, pa je i zdravstveno osoblje uglavnom ljubazno prema svima. No, uvijek ima i onih koji stalno kritiziraju medicinske radnike, ponekad i kad nisu ni za što krivi. Uvijek se nađu i oni koji se ne znaju lijepo ponašati na takvim mjestima, pa nije ni čudo što ih medicinsko osoblje »najuri«. U svakom slučaju, na prvom mjestu zbog efikasnosti, radije bih se odlučila za privatnog liječnika.

S. D.

 

U globalu ne

 

Činjenica je da iz godine u godinu kvaliteta zdravstvene zaštite u selima općenito, pa tako i u našem, drastično opada. Najžalosnije je to što smo danas u puno lošijoj poziciji nego prije tri i četiri desetljeća. U to vrijeme u Sonti smo imali tri liječnika raspoređena u dvije smjene, uz noćno dežurstvo seoske ambulante i jako dobro opskrbljenu ljekarnu, koja je također radila u dvije smjene. Ovo danas, nazvano primarna zdravstvena zaštita, vrlo je žalosno u državi općenito, a najteže pogađa starije kategorije stanovništva. Na moju sreću, zdravlje me i u ovim godinama dobro služi, tako da izravnih loših iskustava nemam, ali iz priča rodbine, susjeda i prijatelja imam vrlo dobar uvid u stanje zdravstvene zaštite u Sonti. Prije svega, sada imamo svega dvoje liječnika, a kad je jedno od njih na odmoru, ili ne radi iz nekih drugih razloga, zamjene nema, pa se radi samo u prijepodnevnoj smjeni. Po meni, veliki problem je i taj što nam u selo redovito šalju liječnike-početnike, pa čim uhvate par godina iskustva, povlače ih u Apatin. Nema više ni noćnih dežurstava, a ukoliko nam se bilo što dogodi izvan radnog vremena, preostaje nam odlazak na Hitnu u Apatin. Istina, ljekarna nam i danas radi u dvije smjene, ali lijekova već mjesecima nema, pa mi nije jasno zbog čega Dom zdravlja i dalje plaća dvije ljekarnice, koje, realno, u našem selu nemaju posla, nego u dvije smjene čuvaju skoro praznu ljekarnu. 

I. A.

 

Na sreću, svi smo zdravi

 

Salašarska naselja su uglavnom za sve potrebe upućena na grad. Bilo da se radi o opskrbljenijim radnjama, ljekarnama, knjižarama, knjižnicama, školama, mesnicama i drugim normalnim uslugama dostupnim ljudima u naseljenijim mjestima. Nenadić je jedno takvo naselje koje je od Sombora udaljeno od pet do osam kilometara i sve više srasta s gradom, tako da smo za sve upućeni u Sombor. Tako je i sa zdravstvenom zaštitom. Imamo ambulantu kojoj pripadamo i, kao i ostali u gradu, tamo zakazujemo pregled kod liječnika opće prakse, a onda dalje kod specijalista, poslije dugih čekanja. Uglavnom moja obitelj i ja, u situacijama kad nam je neophodan liječnik, odlazimo privatno da bismo izbjegli redove, a prije svega dobili bolju razinu zdravstvene zaštite. Državnu zdravstvenu zaštitu koristim kada moram. Skoro sam imala prometni udes, pa sam tada sve rješavala ambulantno ali je sve to presporo i mislim da nije dovoljno modernizirano. Posebno bih istaknula svoje divno iskustvo u vrijeme rodiljskog i sjajne profesionalne patronažne sestre koje su mi bile od velike pomoći.

G. K.