S jedne strane Čikerijskog puta je velika stara šuma koja se proteže prostranim tavankutskim atarom, a s druge dugi niz kuća (salaša), sada već prorijeđenih, od kako se Čikerija desetljećima raseljava, te se svela na pedesetak stanovnika. Do prije tri-četiri desetljeća bilo je više djece ovdje, a u daljoj prošlosti pogotovu, te je Čikerija imala svoju školu. Prema sjećanju, do 80-ih godina prošlog stoljeća još je postojalo nastave, zatim je školsko zvono utihnulo, a objekt još ostao, a desetljeće kasnije ni njega više nije bilo.

Gdje se nalazila škola? Okružena šumom, uz rub puta, u neposrednoj blizini poljane sa starim križom, gdje se svake godine u svibnju održavaju proštenja. Ali, tragova škole vidljivih s puta više nema; zelenilo je sve prekrilo. Stoga činimo iznimku: na fotografiji iz aktualnog vremena snimili bi samo drveće, a objavljivanjem dvije slike iz nekadašnje čikerijske škole podsjetit ćemo njene nekadašnje đake na radosti djetinjstva. Fotografije su iz albuma obitelji Tumbas.

Škola na Čikeriji obuhvatala je učenike nižih razreda; nastavu su zajedno pohađali učenici dvaju razreda, prvi i treći, drugi i četvrti. Bila je zidana od cigala (a ne pravljena od naboja), kakvi su školski objekti prema tipskim projektima podizani početkom dvadesetog stoljeća. Ne zna se od koje godine je ovdje počela nastava, ali je pouzdano škola radila kada je, prema sačuvanom sjećanju u familiji Tumbas, dida Antuš, rođen 1908., dorastao za đaka-prvaka.