U navještaju spasenja i života vječnog Isus se često koristi slikom puta. Živjeti ovaj život znači putovati prema vječnosti. On sam za sebe kaže da je Put i poziva svoje učenike da idu za njim. Shvatiti Isusa kao put i odlučiti se slijediti ga zadire u dubinu čovjekove egzistencije, jer podrazumijeva zaokret mišljenja i življenja. I ma koliko se to činilo nesuvremeno, za kršćanina je uvijek aktualno i važno, jer se kroz životni put koji svatko za sebe odabere ogleda veličina vjere i ljubavi prema Kristu.
Teško je prihvatiti
Isusov put je put trpljenja i muke. On do svog cilja dolazi preko križa. Na kraju tog puta stoji uskrsnuće, ali se patnja ne može izbjeći. Svatko tko želi slijediti Krista mora to znati i patnju prihvatiti. Nije u ljudskoj prirodi da pristaje dobrovoljno na patnju, da prihvaća križ. Upravo po tome se kršćani razlikuju od svijeta, bore se protiv svoje prirode i prihvaćaju ono što Bog stavlja na njihov put kojim koračaju u vječnost.
Apostol Petar bio je odlučan slijediti Krista, naviještati u njegovo ime, ali nije tako lako mogao prihvatiti patnju kao dio Isusovog puta, jer nije razumio njegovo poslanje, pa ni svoje. Kada je čuo da Isus govori kako mu predstoji muka i smrt, Petar se buni protiv toga. Iz ljudske perspektive nije mu to logično, te ne želi da se dogodi. Tu dolazi do sukoba ljudskog i Božjeg, jer čovjek ne želi križ, nastoji uvijek izbjeći trpljenje, a u Božjem planu je trpljenje ponekad neizbježno da bi se postiglo nešto više, da bi se došlo do spasenja.
Isus na Petrovo protivljenje njegovoj muci reagira vrlo oštro: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!« ( Mt 16,23). Ove stroge riječi trebale su osvijestiti Petra, a i svakog tko čita evanđelje, da Božji planovi nisu isto što i naši. Mesija kojeg je očekivao Petar i cijeli Izrael neće odgovoriti njihovim očekivanjima, zato što Bog ima još bolji plan od onog koji su oni zamislili, ne samo spasiti Izrael od vlasti Rima, nego cijelo čovječanstvo od vlasti grijeha. A na putu ostvarenja toga plana stoji križ. To je put kojim mora ići Krist, Učitelj, a onda i svatko tko želi biti njegov učenik. Iako se Petar ovdje pobunio protiv križa, kasnije je ipak shvatio njegovu nužnost. Isus ga je oštro prekorio i on je iz toga naučio kakav mora biti ako želi slijediti svog Učitelja. Na više mjesta Isus je prekorio Petra, ali je svaki taj prijekor bio odgojnog karaktera. Petar je iz svega učio što znači biti Kristov učenik. Opravdao je prvenstvo koje mu je Isus dao i, unatoč progonima i mržnji svijeta prema kršćanima, pronio evanđelje do nakraj svijeta. Prihvatio je muku i križ kao dio puta koji je Isus pokazao, a to je za njega značilo i stvarno umiranje na križu. Nije pred patnjom ustuknuo, po uzoru na svog Učitelja.
Uzeti svoj križ
Svatko od nas, ako se odlučio ići za Isusom dobio je svoj križ: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom« (Mt 16,24). Isus nije poput ovozemaljskih vođa koji obećavaju blagostanja i uživanja, koji stalno nude bolje od ovoga sada. On odmah kaže da slijediti njega znači nositi križ, odreći se svojih želja, vizija, očekivanja i prigrliti volju Božju. Ta volja je sada križ, jer je drugačija od naše volje, ali ona nam znači spasenje, život. »Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga« (Mt 16,25).
Mi život shvaćamo samo kao ovozemaljski i živimo kao da nakon njega neće biti ništa, a Isus nas upozorava da je to potpuno pogrešno gledanje na život. Ovdje smo prolazno, a pravi život počinje tek nakon ovoga. I što se više grčevito držimo za ovaj život i trudimo se da nam prođe u lagodi i uživanju, to smo dalje od onog vječnog. A živjeti za vječnost znači prihvatiti križ i ići za Isusom.
Ponekad nam je najveći križ mijenjati sebe kako bismo Bogu ugodili, odbacivati svoje sklonosti i navike kako bismo bili pravi nasljedovatelji Kristovi. Ponekad nam je križ kršćanska različitost od svijeta koja se od nas zahtijeva, pa padamo, posustajemo, jer se ne želimo isticati kao drugačiji. No, Pavao kaže: »Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno« (Rim 12,2). Stoga, kako bismo išli putem koji nam je Krist pokazao zagrlimo svoj križ, prihvaćajmo volju Božju i tražimo sebi uzore u onima koji su tim putom već prošli i prispjeli u nebo.
