U seoskim ambulantama u Srijemu mještani su barem jedanput tjedno, onoga dana kada u selo dolazi liječnik, mogli provjeriti svoje zdravstveno stanje i obratiti se za medicinsku pomoć. U nekim razvijenijim selima zdravstvene usluge mještani su mogli dobijati i tijekom cijelog tjedna. S obzirom na to da u selima danas u najvećem broju živi starija populacija, kojima je medicinska pomoć i više nego potrebna, jasno je kolika je prisutnost liječnika u ruralnim sredinama neophodna. Ovih dana u Srijemu je aktualna tema u medijima upravo ostanak liječnika u selima. Naime, krajem svibnja, Ministarstvo zdravlja je mitrovačkom Domu zdravlja uputilo nov kadrovski plan kojim se određuje ukupan broj zaposlenih u toj ustanovi. Tim novim kadrovskim planom Dom zdravlja uskraćen je za plaće 29 radnika zaposlenih na određeno vrijeme, a među njima i 11 liječnika koji rade na selima. To je bio razlog izražavanja nezadovoljstva mještana mitrovačkih sela, koji su pisali peticije da liječnici ostanu u selima raditi, a najavljeni su i prosvjedi ukoliko se situacija ne riješi. Kako bi pronašli rješenje novonastale situacije, dogovoreno je s predstavnicima Grada Srijemske Mitrovice da se iz lokalnog proračuna do kraja kolovoza isplaćuju zarade za 29 radnika koji su po kadrovskom planu višak. Po svemu sudeći, posao za 29 zdravstvenih radnika je siguran do kraja mjeseca, a o njihovoj daljoj sudbini će se tek odlučivati. Posljednjih desetak godina dosta se ulagalo u adaptaciju starih ambulanti, kako u selima tako i u gradovima. Mitrovački Dom zdravlja danas ima 7 gradskih i 22 seoske zdravstvene stanice. Pitanje je čemu toliki trošak kada je neizvjestan ostanak liječnika na selu? Ili bi možda pitanje trebalo glasiti: jesu li te investicije zaista bile neophodne i je li izgradnja negdje i novih ambulanti bila nepotreban trošak? Kako god, postoje obećanja da će Grad učiniti sve kako bi se ovaj problem riješio, kako stariji mještani sa sela ne bi morali za najmanju zdravstvenu uslugu putovati u Dom zdravlja u Srijemsku Mitrovicu. Pitanje koje se postavlja samo od sebe je: pita li se netko mogu li oni sa svojom mirovinom s kojom jedva uspijevaju podmiriti osnovne životne potrebe podnijeti i taj trošak? Hoće li oni kojima je zdravlje ugroženo snositi posljedice zbog toga? I na kraju: čemu onda moderne suvremene ambulante na selima kad u njima neće nitko raditi? I ova pitanja, kao i mnoga do sada, a koja se tiču problema običnog građanina, ostat će bez odgovora.