Katoličko društvo Ivan Antunović svake godine na književnoj večeri uoči središnje proslave Dužijance dodijeli i priznanja za iznimne zasluge u njegovanju i očuvanju kulture, povijesti i duhovnosti Hrvata u Bačkoj te promicanje kršćanskih vrijednosti u društvu i sredini u kojoj žive. Ove godine jedno od tri priznanja pripalo je šestočlanoj obitelji Jasne i Marinka Kujundžić iz župe Uznesenja Blažene Djevice Marije s Bikova. Kako je rekao mons. Stjepan Beretić prilikom dodjele nagrade, obitelj živi na salašu na Čantavirskom putu i vrlo je aktivna u vjerskom i kulturnom životu, a takav duh nastoje prenijeti i na svoje kćeri.

Jasna kaže da im je drago što su dobili nagradu, ali ističe i da ima puno drugih obitelji koji su ju zaslužile, jer, kako navodi, ne rade oni ništa posebno ili drugačije od ostalih. 

 

Svugdje aktivne

 

Bračni par Kujudžić ima četvero djece: Mila (13), Iva (11), Marija (6) i Klara (1). Najstarija Mila uskoro kreće u sedmi, a mlađa Iva u peti razred na hrvatskome jeziku u Osnovnoj školi Ivan Milutinović u Subotici. Marija će sada biti predškolac, a do sada je išla u vrtić Marija Petković – Sunčica. Najstarije dvije kćerke idu na privatne sate engleskoga i članice su Hrvatskog kulturnog centra Bunjevačko kolo gdje igraju folklor. Kako kaže njihova mama Jasna, folklor jako vole i ne bi ga ni za što mijenjale. Osim navedenoga, Mila je često pjevala sa Subotičkim tamburaškim orkestrom, a nekoliko puta je već pjevala i na Festivalu bunjevački pisama. Iva uživa u slobodno vrijeme pomogati tati u vanjskim poslovima – hraniti stoku i sve ostalo vezano uz to. Za Mariju mama Jasna kaže da je kreativna duša te da bi stalno nešto crtala i pravila, a Klara je, kako navodi, najveća maza svih ukućana.    

Iako rado sudjeluju i u Etno kampu Hrvatske čitaonice koji je održan ovoga tjedna, ove godine nisu išle, jer je Mila na folklornoj turneji u Hrvatskoj, Iva je na moru u Novom Vinodolskom, a Marija će ovo vrijeme iskoristiti kako bi bila sama u gostima kod tete u Maloj Bosni. 

Sestre Kujundžić imaju posebnu ljubav prema nošnji i bunjevačkim običajima, a to su, kako mama Jasna kaže, naslijedile od oca, ali i njihovih baka. 

»Osim običaja, trudimo se na njih prenijeti i bunjevački govor u čemu nam puno pomaže Marinkova mama s kojom živimo. Želimo sve to prenijeti na njih da kad se udaju i budu imale svoje obitelji znaju tko su i da to mogu prenijeti i na svoju djecu«, navodi Jasna. 

 

»Prepustiti pametnijem«

 

Jasna (djev. Dulić) i Marinko u braku su 15 godina, a vjenčali su se 7. rujna u crkvi sv. Roka u Subotici, odakle je Jasna rodom. Vjenčao ih je Marinkov školski prijatelj, mons. dr. Marinko Stantić, kojemu je to, kako Jasna kaže, bilo prvo vjenčanje otkako se zaredio. 

Kad su se vjenčali, Jasna je imala 27, a Marinko 28 godina i kako nam kažu, tada nisu mogli ni zamisliti da će imati četvero djece – plan je bio troje. Međutim, Jasna sada ističe da je Bog očito za njih imao druge planove: 

»Kad smo išli na bračni tečaj kod župnika mons. dr. Andrije Anišića između ostaloga jedno od pitanja je bilo koliko planiramo imati djece. Rekli smo troje i time smo se vodili, ali Bog je očito za nas imao druge planove. Sada imamo četiri kćerke, a je li to kraj – vidjet ćemo.« 

Da brak uspije, Jasna ističe da Bog mora biti u njegovu središtu. 

»Bolje je kad se ne planira puno, nego se sve preda u Božje ruke. Tad sve ide lakše. Kad smo sklopili brak, rekli su nam da ga ne sklapamo jedno s drugim nego s Bogom. Bog mora biti u središtu svega toga jer kad se čovjek pravi pametan i pokušava sve svojim snagama, onda često ne iziđe na dobro. Bolje je život prepustiti pametnijem...«, kaže Jasna.  

Kod Kujundžićevih je svaki dan ispunjen u potpunosti. 

»Kad nije raspust, svi rano ustajemo, onda vozim starije dvije kćerke u školu, vratim se kući, kuham, spremam, idem nazad u grad po njih, vozim ih iz škole, radimo domaću zadaću, vozim ih na probe folklora, sate engleskog i to je to«, kaže Jasna te dodaje da joj uvijek u svemu pomaže i suprug. 

Za Marinka ima samo riječi hvale, jer je maksimalno posvećen obitelji i pažljiv je s djecom. 

Marinko se bavi poljoprivredom i stočarstvom, a Jasna je uposlena kao službenica u firmi, ali je trenutačno na rodiljnom dopustu. 

Jasna je, poput kćerke Marije, kreativna i uživa dok nešto stvara. Kao djevojka je učila od mame i tete raditi sa slamom, za što nije imala toliko vremena kad se udala, zbog djece. Sada svoju umjetničku crtu ispoljava preko decoupage tehnike u kojoj, kako kaže, posebno uživa, ali ne stigne raditi koliko bi htjela. Radi noću, kada djeca zaspu.