Vjernički život ispunjen je brojnim pitanjima i dvojbama. Čovjek pita Boga jer često ne osjeća sigurnost, ne zna je li na pravom putu. Te dvojbe i pitanja nisu ništa negativno, naprotiv, one nas više približavaju Bogu, jačaju našu želju da ga susretnemo i potiču nas da za njim tragamo u svakodnevnim situacijama. No, ne postavlja pitanja samo čovjek. I Bog pita čovjeka, želi provjeriti njegovu vjeru, želi iskušati njegovo životno opredjeljenje. S tom namjerom i Isus pita svoje učenike što kažu, tko je on (usp. Mt 16,13-20).

 

»Što vi kažete, tko sam ja?«

 

Evanđeoski odlomak dvadeset i prve nedjelje kroz godinu donosi dijalog Isusa i njegovih učenika, među kojima će se na kraju posebno istaknuti Petar. Sve započinje Isusovim pitanjem, a završava obećanjem, te u taj dijalog staje cjelokupan vjerski život, sve što spada u odnos učenika i Učitelja.

Isus najprije postavlja pitanje: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« (Mt 16,13), jedno neutralno pitanje, koje od učenika ne traži zauzimanje stava, niti iznošenje vlastitog mišljenja, nego samo davanje informacije o tome što drugi misle i govore. Iako Isus želi saznati mišljenja drugih, to mu nije toliko važno. Mnogo mu je važnije što o njemu misle njegovi učenici. Zato ovim pitanjem kao da priprema teren za ono mnogo važnije koje će uslijediti: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« (Mt 16,15). Isus ne želi samo saznati tek običnu informaciju, ovo pitanje nije započinjanje tek nekog razgovora. Odgovor na njega nije samo iznošenje riječi, nego iznošenje svoje vjere, cijelog sebe. A upravo to je ono što Isus želi od svojih učenika, da otkriju svoju vjeru, da vidi što on za njih znači, je li ih nasljedovanje njegovog puta promijenilo.

U ime učenika odgovara Petar: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga« (Mt 16,16). Čini se kao da Petar nije ni trenutak zastao kada je čuo pitanje, kao da je odgovor već imao pripravljen i samo čekao priliku da ispovjedi svoju vjeru. Zbog odgovora koji mu je, kako Isus kaže, objavio Otac, Petar je proglašen stijenom na kojoj će Krist sagraditi svoju Crkvu. Tako ovaj apostol postaje prvi među jednakima, stijena na kojoj će stajati novi Božji narod.

 

Petar jest prvi koji je hrabro i bez oklijevanja ispovjedio vjeru u Isusa, ali on nije bio savršen da bi se zbog toga isticao među Dvanaestoricom. Njegov vjerski put bio je prepun lutanja, pitanja, nerazumijevanja Isusa i njegovog poslanja, ali i svoje uloge. Isus ga je više puta prekorio jer je na stvari gledao isključivo ljudskim očima. Petar je dopuštao da ga lutanja i stranputice odgajaju, da ga Isusovi prijekori čine boljim vjernikom. Nije razumio, ali nije odustajao, nastavljao je slijediti Isusa iskreno vjerujući. Tako je Petar rastao na putu nasljedovanja i pripremao se za ulogu stijene koja će mu biti povjerena. Pamtimo ga kao učenika koji je zatajio Isusa, ali i učenika koji je prvi ispovjedio vjeru da je Isus Krist. Bio je i najhrabriji, a i kukavica, nekada je razumio, nekada nije. To je njegov put traženja i preispitivanja, put dvojbi i pitanja, ali prožet željom da na poziv koji mu je Isus uputio odgovori cijelim svojim životom.

 

Ugledati se na Petra

 

Vjerovati nije lako. Vjernici se često razlikuju od svijeta, pa ih svijet teško prihvaća. U tom sukobu sa svijetom naviru pitanja, zamagli se smisao. S druge strane, dođe vrijeme kada nam se Bog čini dalek, ne razumijemo kako on to djeluje u našem životu i djeluje li uopće. Naviru sumnje, pitanja se množe. Nismo zbog toga lošiji vjernici. Naprotiv, onaj tko se ništa ne pita, tko ne proživljava unutar sebe nikakve vjerske borbe ne živi vjeru istinski, nego automatski, običajno. Vjernik stalno pita i traži želeći biti što bolji u vjeri. 

No, i nas Isus pita kao i svoje učenike, što mi kažemo, tko je on za nas, ima li mjesto u našem životu? Odgovor nisu riječi, nego sve ono što mi jesmo. Isus ne traži od nas savršenstvo, kao što nije to tražio ni od Petra. On razumije sve naše nutarnje borbe, padove i sumnje. Ali, želi da, poput Petra, iz tih borbi i sumnji izlazimo osnaženi, da iz toga učimo, te da ne posustajemo na putu nasljedovanja njegovog nauka. Svi smo pozvani i svatko od nas ima određenu ulogu koju mu je Krist povjerio, a da bismo izvršili zadano nam poslanje trebamo slijediti Krista uvijek, pa i onda kada ništa ne razumijemo. Trebamo uvijek vjerovati, ispovijedati i životom svjedočiti da je on za nas Krist, Sin Boga Živoga.