Faljnis, čeljadi. E, ovi dana me napalo sto nevolja baš. Došo mi ogriv, daj ubacivaj, ove dvojce sad kad mi triba pomoć nigdi ni od korova, kugod da su se zaposlili dilit one letke po sandučićima po selima, jel u zemlju propali. Sve sam moro sam. Al pak, bar sam imo kada gustirat o ovim danima što su prošli i kontat štogod od tog. Sve se tako brzo odigralo da ne mož čovik vazdan povaćat konce. Ta na Dužijanci da borme da di, ona kiša posli mise sve pokvarila a mladež se baš lipo dotirala u naša lipa ruva. Sve se moralo istrevljat u crkvi, povorke nije ni bilo, vele da je polgaroš primio kruv od bandaša i bandašice isto u crkvi, ja doduše nisam vidijo, stojo sam tamo sastrag katedrale pod nikim zabatom i čeko, al nisam dočeko, samo sam pokiso ko pivac, zajedno s onim sirotim konjima i kočijašima i s magarcom. I on bio lipo opravljen a pokiso pa sve gledi i misli se: »Ta šta sam ja Bogu skrivijo da ste me ode dovukli?« Ha-ha, ta baš nismo ni falili ni Mago ni ja. Niko mi još i smišno ispalo iako sam bio zdravo bisan sam na se. Ta kugod da nisu javili da će bit kiše i da se ne triba nigdi krećat sa salaša. Veli mi ova moja kad sam došo da mi tako i triba kad sam se unezvirio pa više ničem ne virujem. Vamo i na užnu zakasnio, sve rizanci skupili čorbu pa i ona izgledala kugod nasuvo, a i paprika na poprženim pileškim krilima se sva sasušila i sćepetala, a krumpir udrvenio. Skoro da mi se nije ni ilo al sam moro kad sam zdravo ogladnio dok nisam pod viter doverglo do Ivković šora. A ajd kažite, čeljadi, kako i mož štogod virovat kad na sve strane divane drukčije, rade drukčije, ta ni liva ruka mi već ne radi isto kugod desna a kamol drugo šta. Jeto, na priliku, taman sve prošlo kad na televizoru gledim iđe povorka korzom. Opac, mislim se ja to je repriza, pa ondak sam sebe ćušim pa mudrujem: »Ta šta divaniš, Braniša! Kaka repriza očin kad nije ni bilo povorke i pokisnio si«. Onda vidim da su to ovi drugi naši, pa i opet pridaja kruva. Ajd gledo ja i to, al mi nije baš pravo. Ta taki smo kugod rogovi u džaku, čeljadi moja. A to drugi hasnira. Zato svima i dilimo kruva. Navikli smo sav svit na to da ćemo mi radit i ranit a nama kako Bog da. Jeto, sad imamo dvi Dužijance. Kako se okreće, biće nagodinu još koja, zavisno od tog ko će se s kim posvađat jel spajdašit. A kako bi to bilo da se kadgod zaobašlo guvno od jednog šorošana i ni mu se tilo ovrć zbog tog jel zbog tog... Naši pradide da ovo vide cigurno bi se privrnili u kripti. Zdravo smo mi postali tisnog nosa svit. Meni svedno, al moraće kogod malkoc popuštit štrange i kajase, vako neće dugo, već nam se svit smije a ovi mladi pogotovo. Neg, jeste l gledali bioskop u Tavankutu? Bio zdravo lip film od Aljmaške Gospe. No, ne krivim vas. Ni ja nisam dospio i nisam imo benzina za otić, al šteta velika. Moja pokojna mama je zdravo volila ić u Bili Aljmaš. Još i sad imam svete vode iz Aljmaša u bočici. Ajd, zbogom.