I vrapci oko Gradskog vrta znaju da je Osijek izgubio prošlog četvrtka (17. kolovoza) od Austrije 1:2, kao i to da je Borna Barišić tragičar utakmice, jer je pri vodstvu domaćih pogodio vratnicu iz jedanaesterca. Ali, vrapci u okolini stadiona Osijeka ne znaju ono što su već i ljudi na ovim prostorima odavno zaboravili: da se i nakon poraza može izaći kao pobjednik, pri čemu se uz posljednju imenicu obično rabi pridjev »moralni«.

U slučaju prošlotjedne utakmice navodnici nisu potrebni, jer su istinsku moralnu pobjedu odnijeli navijači Osijeka, ponajprije njihova Kohorta koja je svojim ponašanjem pokazala kako ljubav prema vlastitom klubu ne uključuje nužno i mržnju prema protivničkom. I dok gotovo da nema kluba s ovih prostora čiji navijači u sličnim prilikama neće posegnuti za »pjesmom« iz bogatog repertoara nacionalne (pa i rasne) mržnje ili veličanja ratnih zločinaca, dotle je Kohorta prošloga četvrtka pokazala da se bez toga može i da se bez toga čovjek osjeća neusporedivo ljepše. »Ići ćemo daleko, svladat ćemo prepreke, zbog Osijeka i Kohorte«; »Moj Osijek pun je sunca, uz Dravu miran i tih, za sve nas ostat će uvijek najljepša pjesma i stih«... neki su od stihova uz koje se igrala utakmica i kada domaćinima rezultat nije išao na ruku. 

Ne čini, naravno, samo Kohorta navijače Osijeka. Ona je samo onaj začin koji je ovoj utakmici – a riječ je o posljednjem pretkolu kvalifikacija za Ligu Europe – dao prelijep okus. Ponašanje ostatka stadiona, a riječ je o većini gledatelja, podsjetilo je na nezaboravne dane kada je na nogometne utakmice diljem bivše zemlje išlo bar pola obitelji: puni nade u povoljan ishod voljenog kluba i bez straha da će netko završiti u bolnici, a jedini »incidenti« bili su pojedinačni povici dežurnih zabavljača (nerijetko naoružanih balonom vina) na račun sučevog vida, a ponekad i bliže mu i daljnje rodbine.

U tom smislu niti navijači Austrije nisu imali razloga za bojazan: ograđeni na sjevernoj tribini, njih oko 300, sve vrijeme bodrili su svoj klub, dva puta i nadjačavši oko 15.000 pristaša domaćeg tima. Čak i s ove kratke vremenske distance, ako ne smiješno a ono svakako simpatično djeluje slika prekrivanja tablica s austrijskim oznakama ispred stadiona, jer se pokazalo da niti gostujući navijači niti njihovi automobili nisu bili u centru pažnje Osječana. Dapače: bilo je lijepo čuti komentar jednog domaćeg navijača koji se nakon utakmice nadao da će gosti iz Beča o Osijeku i Osječanima ponijeti pozitivne dojmove.

Sumirajući sve viđeno na tribinama i oko njih, drugačiju sliku o Osijeku i nisu mogli steći. Sliku, koja je i na ulicama i na stadionu sve vrijeme odisala duhom lokalpatriotizma, koji u sebi nosi i uvažavanje drugoga.