Ugao ulica Maksima Gorkog i Romanijske djeluje sada isuviše mirno u odnosu na prizore nedjeljom prije podne, upamćene, a povremeno i snimane, na ovoj lokaciji prije nekoliko desetljeća. Tu se održavala, popularno i kratko nazvana, Golupčija peca, a bila je mjesto prodaje, razmjene i darivanja malih domaćih životinja, ptica i hrane i drugih potrepština za kućne ljubimce. Pouzdano se 1977. godine Golupčija peca još nalazila na ovoj lokaciji, o čemu je ostalo svjedočanstvo u obliku fotoreportaže u Subotičkim novinama (broj 11, 18. ožujka 1977. godine). Kavana na uglu ulica tada je nosila ime u skladu s vrstom pece i zvala se Zlatni golub.

Golubarstvo je u Subotici nekada bilo vrlo razvijeno. Mnogi su Golupčiju pecu smatrali jednim od gradskih obilježja, a 1977. je nazivaju znamenitošću Subotice, jer ovu specifičnu pecu posjećuju kupci i prodavači sa svih strana, ne samo lokalni. Mali rituali odlaska nedjeljom ujutro na popularnu Golupčiju pecu, često i u kompletnom obiteljskom sastavu, s djecom, postojali su od 1947. godine. Peca je, kao i ostale u gradu, mijenjala lokacije. Prvo je bila na mjestu današnjeg hotela Patria, zatim i na više drugih lokacija, do ove zabilježene na fotografiji na uglu ulica Maksima Gorkog i Romanijske. Zatim je preseljena na plato kod Népköra, a odatle sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća u Ulicu Mirka Bogovića.