»Nedostatak političke volje je istinski razlog zašto problem političke zastupljenosti hrvatske nacionalne manjine u parlamentu nije riješen ni godinu dana od potpisivanja Deklaracije o unaprjeđenju odnosa i rješavanju otvorenih pitanja između Republike Hrvatske i Republike Srbije«, rekao je predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov u razgovoru za beogradski list Danas.
On je podsjetio da su predstavnici hrvatske manjinske zajednice tada predložili da se u Srbiji primijeni model zastupljenosti manjina koji je već na snazi u Hrvatskoj.
»U Tavankutu, na sastanku dvaju predsjednika republika s legitimnim predstavnicima hrvatske zajednice u Srbiji, bilo je riječi o svim problemima i izazovima s kojima se srbijanski građani hrvatske nacionalnosti suočavaju. Među njima, spomenuto je i neriješeno pitanje političke participacije, tj. garantiranih mandata u predstavničkim tijelima vlasti na svim nivoima te u izvršnom dijelu na regionalnoj i lokalnoj razini – model koji postoji u Hrvatskoj za manjine. U tom smislu, predstavnici hrvatske manjine su posebno istaknuli da je to i međunarodno preuzeta obveza Srbije – to se izričito navodi u članku 9. Međudržavnog sporazuma o međusobnoj zaštiti manjina između Hrvatske i Srbije iz 2004.«, rekao je Žigmanov i istaknuo da se do danas ništa od dogovorenog nije primijenilo jer je »sve vrijeme nedostajalo političke volje!«
Žigmanov je istaknuo kako je za vrijeme vlasti Demokratske stranke to »supstituirano dobivanjem prolaznih mjesta za predstavnike DSHV-a na njihovim koalicijskim listama i određenih mjesta u izvršnoj vlasti u AP Vojvodini i pojedinim lokalnim samoupravama«. Međutim, kaže Žigmanov, »ni ta, okrnjena rješenja političke participacije nacionalnih manjina Srpska napredna stranka nikada nije ni imala za ponudu. Zašto? To je pitanje za njih. Inače, DSHV inzistira na dosljednoj primjeni sporazuma«.
Nakon više od godinu dana od simboličnog susreta na mostu predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i tadašnjeg premijera, a sada predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, vladajuće političke strukture u obje zemlje nisu uradile ni približno dovoljno kako bi se dogovori s papira implementirali u realnom prostoru i vremenu, prenosi Danas.
Žigmanov smatra kako je nedopustivo da građani Srbije hrvatske nacionalnosti nemaju zastupnike u državnim institucijama.
»Sam Sporazum ne spominje broj garantiranih mjesta već ističe da će se ‚osigurati zajamčena mjesta’ u navedenim segmentima vlasti’, ono što danas imaju Srbi u Hrvatskoj – tri zastupnika u Saboru, 10-ak dožupana i više od 40 dogradonačelnika ili zamjenika načelnika općina! A gdje su u odnosu na takvo zakonsko rješenje Hrvati u Srbiji? Ne sudjeluju u procesima odlučivanja«, ukazuje Žigmanov za list Danas i dodaje da je problem i dalje na istoj adresi kod »predstavnika aktualne vlasti«.
Žigmanov je istaknuo kako česti sukobi između dužnosnika dvije države i njihove zapaljive izjave ne doprinose normalizaciji odnosa između nekada zaraćenih strana, kao i da situacija na terenu ne oslikava sporazume koji se često potpisuju.
»Deklaracija je bila izraz dobre volje da se obnovi i proširi normalizacija odnosa između Hrvatske i Srbije, što je djelomice i postignuto, napose kada je riječ o izravnoj bilateralnoj komunikaciji. No, ne treba se zavaravati, sve je to daleko od poželjnog i potrebitog, ne samo kada je riječ o položaju Hrvata u Srbiji ili Srba u Hrvatskoj. Toga su ponajbolji primjeri događaji oko Oluje i poruke koje su se upućivale javnosti. One su, naime, predaleke od duha Deklaracije«, zaključio je u razgovoru za Danas Žigmanov.
