Prethodnog tjedna je Neretva posebno tekla jer je na njoj održan jubilarni, dvadeseti po redu, Maraton lađa. Na stazi dugoj 22,5 kilometra, od Metkovića, preko Kule Norinske, Krvavca, Opuzena, Komina, Banje, Šarić Struge, Rogotina, Čeveljuše, Stabline, pa do cilja u Pločama, svoje lađarske snage odmjerili su momci 30 ekipa, a među njima i ekipa Salašari somborski kojoj je ovo bio sedmi nastup na ovom natjecanju. 

Ovogodišnje prvo mjesto i prijelazni štit Domagoja odnijeli su Gusari iz Komina, drugo mjesto pripalo je prošlogodišnjim pobjednicima, ekipi Argo iz Bjelovara, dok su treće mjesto podijelile dvije ekipe - Stablina i Crni put. Salašari somborski su zauzeli 18. mjesto, što je do sada njihov najbolji plasman, a nastup je komentirao kapiten ekipe Gašpar Matarić, koji je put od Sombora do ušća Neretve prešao biciklom: 

 

Žustro i s lađom punom vode

 

»Ovogodišnji start utrke u Metkoviću smo dočekali mirno, nikad svjesniji da smo najspremniji do sada. Startali smo iz drugog reda i plan je bio da se, prateći lađu ispred nas, provučemo u prvi red i mirniju vodu ali smo u prvih 30-ak sekundi utrke doživjeli sportsku nesreću i u kontaktu s drugom lađom, punom brzinom uletjeli u valove koje su stvarali veslači lađa iz prvog reda. Prelijevanje vode preko stranica lađe u nekoliko navrata dovelo je do značajnog zaostatka za ostalim ekipama i prekomjernog iscrpljivanja veslača uslijed pokretanja lađe s viškom tereta od minimum 2.000 litara vode. U tim trenucima ekipa je pokazala veliku psihološku snagu i nije klonula. Uz kantu i pumpu smo u nekoliko kilometara ispraznili vodu iz lađe i tada je počeo naš maraton. Naša utrka. Naš tempo. Protivničke lađe smo prestizali s lakoćom, a veslači su s lakoćom odgovarali na svaku promjenu tempa u kritičnim situacijama kada se utrka s pojedinim lađama ‚lomila‘. Do samog cilja tempo nije opadao i cilj u Pločama je došao iznenađujuće brzo.«

Momčad lađara koji veslaju kao jedno i koji mogu odgovoriti na zahtjeve ovakve utrke se gradi godinama, a svi su se složili da je ovogodišnji sastav odgovorio na sve postavljene parametre.

»Kostur ovogodišnje momčadi je ostao isti kao i prethodnih šest maratona. U pitanju su iskusni veslači koji znaju što ih očekuje i što se traži od njih na maratonu lađa. Dva iskusna člana ekipe s nekoliko izveslanih maratona su nas blagovremeno obavijestili da će iz opravdanih razloga preskočiti ovaj maraton. Iako u prvi mah nije bilo lako naći zamjene, imali smo sreće i prema mom skromnom mišljenju našli smo dva debitanta koji su se sjajno uklopili u ekipu. Pojačani s dva lokalna veslača iz doline Neretve, koji su punim srcem htjeli veslati za nas, iskombinirana je jedna respektabilna ekipa«, dodao je kapetan somborskih lađara.

 

Vatreno krštenje

 

Pun dojmova je bio i debitant Salašara somborskih Nikola Paštrović, koji se sjajno snašao u momentu kada je velika količina vode završila u lađi i zajedno s ostalima uspio održati entuzijazam do samog kraja utrke. Prilikom sumiranja dojmova Paštrović nije krio zadovoljstvo svime.

»Sada, kada je utrka prošla i kada su se dojmovi malo slegli, mogu reći da sam prezadovoljan našim sudjelovanjem na 20. Maratonu lađa. Pripremao sam se prije odlaska čitajući o povijesti neretvanske lađe i slušajući priče našeg iskusnog kapetana Gašpara o podvizima kneza Domagoja i neretvanskih gusara, koji su zarobili mletačkog dužda u čiju se čast i vesla maraton. Povijesno potkovan i naravno utreniran, otišao sam na ušće Neretve i odmah se ugodno iznenadio gostoprimstvom obitelji Burić, koja je godinama domaćin naše momčadi. Atmosfera je bila sjajna i sve je bilo u znaku ovog maratona, a ljudi koji žive u slivu Neretve žive za to da predstavljaju svoje mjesto na utrci lađa. Na samom natjecanju naša ekipa je kroz svako naseljeno mjesto dobivala pljesak, podršku, a paljene su i baklje, što je jedan veliki vjetar u leđa. To daje snage da svaki sljedeći zaveslaj bude jači.«

Najjači dojam ovog debitanta je što energija ni jednog od lađara Salašara somborskih nije pala ni u jednom trenutku kad je lađa bila potopljena.

»Prije početka utrke iskusniji lađari su mi rekli da postoji mogućnost da se lađa napuni vodom usljed silovitog starta i da se ne uplašim. To se na žalost i dogodilo i to u većoj mjeri od očekivanog. U narednih 500 metara veslali smo s lađom punom vode i polako padali na 28. mjesto. Ni u jednom trenutku ekipa nije klonula duhom, kantom smo ispraznili vodu i u narednih 20 kilometara prešli 10 ekipa. Šteta što nismo imali još koji kilometar, jer bi u tom silovitom naletu koji smo uhvatili sigurno prešli još koju lađu za što smo ozbiljno trenirali i pripremali se prethodnih mjeseci. Na kraju, 18. pozicija i nije loša jer je prije svega do izražaja došao jak mentalni sklop ekipe i čestitke poslije utrke.«

Zadovoljan svim, a najviše lađarima bio je i Pavle Matarić, pročelnik ove sportske sekcije HKUD-a Vladimir Nazor iz Sombora. 

»Jedino čime nisam zadovoljan je rezultat. Momci su bili odlični, bili su spremni i dali su svoj maksimum ali je rezultat izostao. Očekivao sam plasman u prvih 15. Sljedeće godine ćemo i to popraviti, a svakako ćemo se bolje pripremiti za mogući problem koji donese velika količina vode u lađi.« 

Uz sve navedeno, Pavle Matarić istakao je da je tim Somborskih salašara konačno postao ozbiljan tim, kolegijalna ekipa koja diše kao jedno i koja uz najavljeno pojačanje dva-tri nova momka može očekivati plasman oko 10. mjesta na natjecanju sljedeće godine. 

Kakav je osjećaj biti dio spektakla u kom lađari i rijeka dišu istim ritmom, u kojem navijači u brodicama prate ovu utrku u pokretu i gdje se Neretva slavi, ove godine imali su priliku osjetiti i novinari Hrvatske riječi. Malo je riječi kojima se može opisati taj žar ali je zato puno vremena do narednog natjecanja i sigurni smo da će ih lađari sportske sekcije HKUD-a Vladimir Nazor iskoristiti na najbolji mogući način i ostvariti svoje zacrtane ciljeve.