Edicija Preprekovi pjesnici, pokrenuta ove godine u okviru Književnog kluba HKUPD-a Stanislav Preprek iz Novog Sada, ima za cilj objavljivati pjesničke knjige autorica i autora koji su članovi Društva. Prva u ediciji bila je pjesnička zbirka Ljerke Radović Refleksija nutrine, a upravo je iz tiska izašla i druga knjiga iz te edicije, zbirka pjesama Branke Dačević naslovljena Gdje je moj dom, priopćio je Književni klub HKUPD-a Stanislav Preprek.
Jedan životni put
Diplomirana psihologinja Tanja Bokun je o knjizi, među ostalim, zapisala: »I čitatelj koji nije imao privilegiju lično upoznati Branku Dačević i provesti neko vrijeme sa njom, čitajući ovu zbirku, imat će utisak da ju dugo poznaje i da su skupa prošli kroz sve najvažnije faze njezinog života.
Branka nam toplo i iskreno otvara vrata svoje duše i nudi hrabro i nesebično sve što u njoj obitava. A tamo nas čekaju ljubav, tuga, bol, sreća, ponos i strah. Cijeli jedan životni put stoji pred nama tako odvažno da ne možemo, a da ne budemo puni poštovanja prema takvom bogatstvu. Svaki, i najmanji treptaj ove duše osjećamo kroz njezinu poeziju i poruke koje nam šalje. U vremenu u kome su emocije, kako Huxley kaže, težak teret za koji nema mjesta u avionu, Branka Dačević odvažno istupa pred nas i dokazuje da su upravo emocije ono što nas čini ljudima. Da su upravo emocije ono čime vrednujemo i sopstveni život i odnos sa drugim ljudima. A širina njezinih emocija nam djeluje beskrajna.
Čitanje poezije Branke Dačević je avantura koja svjedoči o jednom vremenu i neustrašivoj ženi koja odlučno korača i poziva nas da joj se pridružimo i spoznamo sami sebe.«
Duboka refleksija
Zbirka Branke Dačević ima četiri ciklusa. To su: Srce moje plovi, Nostalgija, Gdje sam to ja i Refleksija života. Povjesničarka književnosti i književna kritičarka, koja je i urednica edicije Dragana V. Todoreskov kao najuspjelije pjesme ističe: Noć na rivi, Onog dana, Miris djetinjstva, Sv. Duh, Noćna mora, Sudnji dan..., a posebno Rujan 1991. na kajkavskom narječju.
»No, cijeli jedan životni put stoji pred nama tako odvažno da ne možemo, a da ne budemo puni poštovanja prema takvom bogatstvu, a svaki i najmanji treptaj ove duše osjećamo kroz poeziju Branke Dačević i poruke koje nam šalje, te se toj skupini pridružuju i pjesme Tuga, Rijeka nosi, Milo moje, Kapljica, Alpinist, Izgubljena duša, Stope, Kao slika Doryana Greya... U njima pozornost privlači duboka refleksija vezana za smisao života, za uspone i padove, konačno, za starenje i smrt. Osobito je provokativna pjesma Alpinist, što kroz parabolu uspona po planini koja mami ljepotom i blistavošću da bi se zatim pokazala kao teško savladiva, ćudljiva i nemilosrdna, slika sve faze ljudskog života. Nerijetko je smrt ona jedina izvjesnost, jedina utjeha u poeziji Branke Dačević, oslobođenje od patnji, bolesti i tjeskobnog života. No, to može biti i vino (U vinu je spas), ali isto tako i briga za svoje najbliže (Biseri, Aleksandru, Tužne oči dječaka), što, pored stvaranja, oplemenjuje život i čini ga sadržajnijim.
Branka Dačević je pjesnikinja emocije, ali i pjesnikinja atmosfere. Uvjerljiva je u slikanju različitih vizija, područja snova, graničnih sfera (noć-dan, život-smrt), ali i prelazaka većih prostornih relacija. U njezinoj se poeziji osjeća senzitivna priroda, što pati svoju ali i tuđu bol, što osjeća, poput proroka, nadolazeće nevolje, ali i prepoznaje, prije svih, svjetlost u tami. Stoga, njezino skidanje pokrova sa zrcala života, njezina ushićenja malim stvarima, sitnicama, komadićem neba, ali i njezina strahovanja, žudnje, patnje, imaju u sebi nečeg djetinje čistog, nepatvorenog, nečeg što nas tjera da istinski joj vjerujemo na riječ«, zaključuje Dragana V. Todoreskov.
Naslovnu stranicu zbirke Gdje je moj dom dizajnirali su Aleksandar Šećerov i Ivan Dermanov, koji je uradio i računalnu pripremu teksta.
