Događaj Isusovog preobraženja jedna je od potvrda njegovog bogosinovstva, ali i očitovanje Božje veličine i moći koja zahvaća u ljudsku povijest i otkriva se čovjeku. Čin preobraženja je nešto neobično i neponovljivo, a mogli su ga vidjeti samo odabrani učenici. Dakle, događa se u intimnom krugu, jer Isus, iako želi da ga svijet upozna i povjeruje u njega, ne želi to postići na senzacionalistički način. Zato ovima koji su prisustvovali tom izvanrednom događaju zapovijeda: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane« (Mt 17,9).

 

Susret koji preobražava

 

Važna nam je činjenica da se Isusovo preobraženje dogodilo u susretu s ocem. Susret s Bogom je trenutak koji preobražava. U Isusovom slučaju ono se dogodilo na jedan vidljiv, izvanjski način: »I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost« (Mt 17,2). I u ljudskom životu susret sa Svetim, s Bogom, uvijek izaziva preobraženje. Nakon takvog susreta čovjek jednostavno ne može ostati isti. Kada Nebesko uđe u ljudsku stvarnost ta stvarnost prestaje biti banalna, zemaljska, već sva teži k Nebeskom kojega je susrela. Kada Bog iz svoje dimenzije vječnosti dotakne ljudski život, onda taj život počinje biti zaokupljen vječnošću i, u svojoj prolaznosti, za nju živi.

Isusovo preobraženje učenicima je bilo vidljivo na izvanjski način, jer su tako bolje uočili i shvatili što se događa. No, naše preobraženje neće biti tako očigledno izvana, jer neće biti tjelesno. Susret s Bogom promijenit će naš duh. Nakon tog susreta nećemo na svijet oko sebe gledati istim očima. Smisao našeg življenja prestat će biti obične stvari poput imanja, društvenog ugleda, karijere i svega drugog što se samo za zemaljski život veže. Preobražen čovjek ovaj život živi u duhu Neba, on teži za vječnošću, pa mu je duhovno uvijek ispred materijalnog. On je svjestan prolaznosti ovozemaljskog, te se grčevito ne otima za takve stvari, one nisu predmet njegovih težnji nego su tek prolazne nužnosti dok ne prijeđe u vječnost. 

Čovjek koji je susreo Boga želi još takvih susreta. On svaki dan nalazi vremena za Boga. Njegova pobožnost nije formalistička, običajna, ne obavlja je iz straha od Božje kazne, ili iz navike. To je pobožnost iz ljubavi i zahvalnosti, iz želje da se Boga susreće.

Isus je na goru poveo trojicu svojih učenika i pred njima se preobrazio, nije u tom trenutku bio sam. Tako ovaj događaj postaje iskustvo zajedništva i komunikacije. I naše preobraženje nije nešto posve osobno. Njega treba osjetiti zajednica kojoj pripadamo, jer zaokret života iz susreta sa Svetim traži od nas svjedočenje. Trebamo svjedočiti da Bog i danas zahvaća u ljudsku povijest, da i danas po ljudima djeluje, da nije neki daleki Bog koji ne mari za ljude već da i sada dotiče ljudske živote i mijenja ih.

 

Zajedništvo

 

Isusovo preobraženje otkriva nam povezanost Neba i zemlje, povezanost Boga i čovjeka. Očev glas s nebesa koji poziva na nasljedovanje i slušanje Isusa poziva nas zapravo na uključivanje u komunikaciju i zajedništvo između Oca i Sina. Poziva nas da se zagledamo u sjaj Kristova lica kroz koji nam se otkriva i pravo lice Boga. Ako se odazovemo tom pozivu, doživjet ćemo susret sa Svetim koji preobražava.

Ostanemo li zagledani u Krista, drugačije ćemo gledati na život. Teškoće, nevolje, križevi i razočaranja koja donosi svakodnevica neće nas moći omesti u svjedočenju veličine Božje ljubavi. Neće nas uhvatiti malodušnost i očaj, jer tko je zagledan u Krista zna da njegova ljubav sve okreće na dobro, a njegovog nasljedovatelja nagrada čeka na nebesima.

Za našu preobrazbu potrebno je intimno zajedništvo s Kristom, pročišćeno od svake površnosti, pokrenuto ljubavlju i pobožnošću. No, potrebno je i zajedništvo međusobnog prijateljstva i ljubavi s ljudima. Ova dva zajedništva jedno bez drugog ne mogu, jer inače mogu zalutati na stranputicu. U istinskom susretu s Kristom i naš odnos s ljudima doživljava preobrazbu. Prestajemo biti oholi i priznajemo da su nam drugi potrebni, ali nas iskreno raduje i kada vidimo da mi drugima trebamo. Shvaćamo kako bez zajedništva nema zajednice, te se trudimo da u svojoj zajednici učinimo sve što možemo u korist zajedništva. To je dio našeg poslanja.

Na svetkovinu Preobraženja Isus nam poručuje da može preobraziti naše živote i usmjeriti ih k vječnosti. No, za to je potrebna naša volja i želja, naše traganje za njim i težnja da se taj susret dogodi.