Povijesni podaci govore da je Ruma danas urbani grad zahvaljujući obitelji Pejačević, točnije baronu Marku Aleksandru Pejačeviću, koji je početkom XVII. stoljeća odlučio osnovati novu Rumu (u blizina sela Rume), kao sjedište svog imanja. Carskom poveljom od 1747. godine, Nova Ruma tada dobiva status trgovišta s pravom održavanja vašara, a 1749. godine Pejačević je s rumskom općinom sklopio ugovor Slobodnicu, kojom je Ruma postala privilegirano trgovište. U Zavičajnom muzeju u Rumi, koji je smješten u objektu obitelji Pejačević, čuvaju se predmeti i reprodukcije portreta rumsko-retfalačke loze, ostali kao dio naslijeđa obitelji Pejačević. Prije nekoliko godina, u sklopu međunarodne suradnje Muzeja likovne umjetnosti u Osijeku i Zavičajnog muzeja, organizirana je izložba na kojoj su prikazani predmeti obitelji Pejačević koji su u vlasništvu Muzeja likovne umjetnosti i u zbirci obitelji Clary-Aldringen u Salzburgu. Značaj Pejačevića za ovaj grad u Srijemu je višestruk, a kao jedan od važnih povjesničari ističu da je Ruma upravo zahvaljujući ovoj obitelji vremenom postala višenacionalna sredina, gdje su osim Srba i Nijemaca, Pejačevići doseljavali i druge narode: Mađare, Hrvate, a kasnije i Židove.

 

Trgovište

 

Na posjedu pored Male Rume baron Marko Pejačević je 1746. godine počeo izgradnju sadašnje Rume: »Prema ideji i planu baruna Marka Pejačevića izrađen je urbanistički plan grada. Zahvaljujući njemu ona je danas novije naselje za razliku od Srijemske Mitrovice koja potječe iz starog vremena i koja nema planske rađene blokove kao Ruma. Početkom izgradnje, u Rumu dolaze i njeni novi stanovnici iz Jarka koji dolaze kako ne bi pripali vojnoj vlasti. Zatim dolaze Nijemci i Hrvati i ovdje se počinje zasnivati jedno multinacionalno naselje«, kaže ravnateljica Zavičajnog muzeja Snežana Janković, dodajući: »Ubrzo se Ruma počinje razvijati zahvaljujući što je baron Marko uspio kod Marije Terezije izdejstvovati privilegij održavanja godišnjeg sajma dva puta, a kasnije i četiri puta. U to vrijeme bilo je značajno ono mjesto gdje se održavaju sajmovi. Zato se za Rumu znalo da je značajno trgovište u koje već stoljećima dolaze tisuće i tisuće ljudi iz raznih krajeva Srbije i susjednih zemalja, na tradicionalni vašar koji se danas održava jednom mjesečno.« 

Nekoliko značajnih objekata koji i danas postoje u Rumi zadužbina su upravo ove obitelji: 

»I naša zgrada muzeja zadužbina je Pejačevića. Osnivač našeg grada Marko Pejačević ostavio je u svojoj oporuci zavjet svom nasljedniku, sinovcu Josipu Pejačeviću, kome su ostali posjedi u Rumi, da osnuje jednu školu koju bi pohađala sva djeca i njemačke i srpske i hrvatske nacionalnosti. Prije toga djeca su pohađala škole koje su postojale samo pri crkvama. Također, ostavio je jedan pozamašan fond za tu namjenu. Ali njegov sinovac Josip nije puno žurio s izgradnjom. Nakon reakcije Marije Terezije i carskog ureda, 1772. krenulo se s izgradnjom škole, koja je danas zgrada Zavičajnog muzeja u Rumi. Tu je nekada radila franjevačka gimnazija koju su pohađala djeca svih nacija. Kasnije je pretvorena u opću pučku školu, zatim osnovnu školu, a u novije vrijeme školu učenika u privredi. Muzej se u ovu zgradu uselio 1963. godine i prvobitno je dijelio prostorije sa školom, sve do 1986. kada je iz ovog objekta izašla muzička škola.«

Zahvalnost za prvobitni izgled grba Rume Rumljani duguju Marku Pejačeviću koji ga je osmislio i izradio. On na sebi ima dupli križ, tri potoka koja se nalaze u mrkom polju (simbol plodne oranice),  krunu koja simbolizira Habsburšku monarhiju, kao i slova I.H.S.E.O.R. (in hoc Signo evadet oppidum Rumma).

 

Uspjeh i u poljoprivredi 

 

Zahvaljujući Pejačevićima, početkom XIX. stoljeća u Rumi je ustanovljeno moderno poljoprivredno imanje Petrov dvor: 

»Osim povijesnog značaja za Rumu, obitelj Pejačević dala je veliki doprinos i u sferi poljoprivrede, s obzirom na to da se Ruma u to vrijeme razvijala kao trgovište, a zahvaljujući specifičnom položaju grada na plodnoj srijemskoj oranici, Ruma se razvijala i kao poljoprivredni kraj. Markovi nasljednici imali su vlastelinstvo u današnjem prostoru Tehničke škole u Rumi, tzv. Petrov dvor koji je dobio naziv po Petru Pejačeviću. Na tom vlastelinstvu Pejačevići su imali veliko poljoprivredno dobro gdje su selektirali, u suradnji s eminentnim stručnjacima, važne poljoprivredne kulture. Poznati kukuruz žuti zuban, zatim ovcu cigaju, a u tom vlastelinstvu izolirana je i jedna štetočina šećerne repe, koja je nosila naziv rumis aficus.«

O tome koliko  Srijemci danas znaju o povijesnom značaju Pejačevića u razvoju Rume ravnateljica kaže: 

»Ljudi koji se bave istraživanjem prošlosti, kako povijesti tako i razvitka poljoprivrede, sigurno dosta toga znaju o toj obitelji. Za širu javnost ne mogu reći pouzdano. Naša ustanova često organizira izložbe čija je tematika upravo doprinos Pejačevića, kako za razvoj samog grada, tako i za razvoj poljoprivrede, a stalno su izloženi i predmeti koji su doneseni s njihovog dvora. Tako da smatram da svatko tko prati naš rad i naše izložbe, ako prethodno nije znao o njihovom doprinosu u našem gradu, imao je  mogućnosti dosta saznati o povijesnoj ulozi Pejačevića u razvoju rumske općine, kako u kulturnom, tako i u gospodarskom i  poljoprivrednom smislu«, ističe na kraju razgovora Snežana Janković.