Literatura psihološko-duhovno-teološkog tipa

 

Sve knjige imaju svoju nemjerljivu vrijednost jer razvijaju imaginaciju, obogaćuju rječnik i šire vidike čitatelja. Bit ću slobodna dati svoju skromnu preporuku: Sveto pismo, Put kojim se ređe ide, Scott Peck, Gradinar, Rabidranath Tagore, Koliba, V. P. Yuong, Svjesnost, Anthony de Mello. Volim literaturu koja je angažirana u psihološko-duhovno-teološkom smislu i njima prilikom izbora dajem prednost. Takvo je Sveto pismo. Tu knjigu čovjek ne može pročitati, već da čitajući raste godinama, te da mu ona govori kroz desetljeća. Zbog toga je za mene najvrjednija. Volim i prozu i poeziju, jer su naš intelekt i naša duša tako sazdani i imaju svoj epski i lirski aspekt, odnosno muški i ženski aspekt. Također, mnogo volim čitati romane Ive Andrića, Meše Selimovića, Paula Coelha. Sve su to djela koja ispunjavaju moje srce i dušu u trenucima slobodnog vremena koje, po mom mišljenju, svaki čovjek treba izdvojiti kako bi pročitao lijepu i korisnu pisanu riječ. Knjiga oplemjenjuje, proširuje čovjekove vidike i posjeduje, svaka na svoj način, veliku vrijednost. Ja bih ipak, osim svih djela koje volim čitati, na prvo mjesto stavila Sveto pismo, a isto bih preporučila svima. Jer snaga i vrijednost Svetog pisma je nemjerljiva.

S. D.

 

 

U opisu posla mi je ljudima preporučivati knjige. Kao netko tko radi u gradskoj knjižnici, imam pristup mnogim naslovima ali i priliku na drugačiji način sagledati vrijednost knjiga. S te profesionalne strane, naravno, posebnu vrijednost za mene ima stara i rijetka knjiga. Taj fond mi je uvijek mističan i interesantan. Često su nam vrijedne i one knjige do kojih teško dolazimo. Dalje, razmišljajući kao netko tko se stručno usavršava i čije dijete studira biokemiju, posebnu vrijednost pridajem naslovima stručne tematike. Na kraju, kada saberem sve segmente, najvrjednije su one knjige koje ostave poseban dojam, kroz koje proživimo i koje nas promijene. Pravi sam knjiški moljac, ali postoje ta četiri naslova koja uvijek ističem, kojima se uvijek vraćam i kojima pridajem posebnu važnost. Prvi od njih je svrstan i u najznačajnije romane u povijesti pisane riječi i to je roman Uliks kojeg je napisao James Youce. Sljedeći na popisu mi je Muzej prepiske, autora Shauna Ashera, sastavljen od preko stotinu izuzetno neobičnih, zabavnih i inspirativnih pisama, a nastao je kao posljedica postojanja popularne veb-stranice virtualnog Muzeja prepiske koju je posjetilo više od sedamdeset milijuna ljudi. Posebno mjesto zauzima roman Umberta Eca Ime ruže, knjiga koja preobražava, koja obuzima i koja zamjenjuje našu stvarnost. I na kraju, očekivano ili ne, Mali princ Antoinea de Saint-Exupéryja, za koji nema potrebe da navodim posebna obrazloženja.

G. K.

 

Vrijedna je svaka dobra knjiga

 

Do udaje, odnosno do rođenja sina Alekseja, čitala sam puno. Žanrovima nisam bila opterećena, jedno vrijeme čitanje mi je bilo opsesija, pa sam gutala sve što bi mi došlo do ruku. Najviše sam čitala knjige po preporukama prijatelja i prijateljica. Ne moram ni napominjati, pročitala sam i cjelokupnu osnovnoškolsku i srednjoškolsku lektiru. Sklonija od ostalih bila sam Agathi Christie i Paulu Coelhu. Pročitala sam njihov skoro cjelokupni opus. Nezaboravna su mi Agathina djela Ubojstvo u Orijent ekspresu, Smrt na Nilu i Deset malih crnaca, a od Coelha Alkemičar, Anđeo čuvar i Pobjednik je sam. Ovisno o raspoloženju, znala bih se zadubiti i u poeziju. Tu su mi Jesenjin i Prevert bili najomiljeniji. I sada su, ali jednostavno, od obiteljskih obveza baš i nemam vremena za čitanje. Aleksej i naša dvomjesečna prinova, Anastazija, kreiraju sve moje planove. O knjigama sada razmišljam malo drugačije nego prije. Istina, lijepo je čitati sve što sam ranije čitala, te knjige itekako znaju uzburkati emocije, ali u budućnosti, kad mi se budu malo smanjile obiteljske obveze, namjeravam se posvetiti jednom žanru kojega sam posve zanemarila, a danas mislim da je i najvrjedniji. Upravo na stranama Hrvatske riječi pročitala sam dosta reportaža i izvješća o predstavljanjima knjiga s tematikom naše bogate povijesne, etno i jezične zaostavštine. To me je duboko zaintrigiralo i natjeralo na razmišljanje o našima korijenima. 

I. A.