Priča je ovo koja miriše na ljepilo i kožu. Njezini akteri s ljubavlju rade svoj posao cijeli život, ne možemo bez njih, a ni oni ne mogu bez nas. Priča je ovo o jednoj skromnoj i mnogima omiljenoj obućarskoj radnji u Subotici.
Kada su prije 10 godina pokrenuli vlastiti biznis, četvero obućara nije ni slutilo da će njihova zanatska radnja tako dobro i dugo funkcionirati. Mara Musin jedna je od njih, u mirovini je, a cijeli svoj radni vijek posvetila je ovome zanatu.
»Kad smo otišli u mirovinu, kao i svakom drugom umirovljeniku, bilo nam je interesantno prvih tjedan dana, a poslije je nastupila dosada. Tada smo odlučili organizirati sebi vrijeme i nastaviti raditi ono što smo radili i do tada – biti obućari«, kaže Musin, jedna od troje djelatnika Nove brze usluge koji su umirovljenici.
U ovoj radnji točno se zna tko što radi. Majstori prave donje dijelove cipela – đon i pete, a sve ostalo što se tiče šivenja, ukrašavanja, zamjene dijelova torbi, jakni, tenisica... rade žene, jer, kako kaže Musin, nema uljepšavanja bez ženske ruke!
Ona ističe i da je obućarski posao neophodan, te da u gradu nema obućarske radnje koja svašta radi, kao što je njihova. Osim obuće, ovaj tim popravljao je do sada i vreće za usisavače, torbe, jakne, a najinteresantniji od svega je bio padobran, koji im je, kako kažu, zauzeo cijelu radnju kad su ga šivali.
Široki dijapazon usluga
Za obućare posla ima uvijek. Bilo koje godišnje doba da je, ova obućarska radnja je zatrpana »hitnim slučajevima«. Ipak, vlasnica kaže da je ljeto razdoblje godine kada bilježe rekordan broj popravaka, a objašnjava i zašto:
»Rijetki od nas imaju nekoliko pari čizama, a od ljetne ‘sitne’ obuće svatko ima više pari. To su japanke, šlape, sandale kod kojih se često odlijepi đon, pukne remen, spadne nitna...«
Iako ima više posla, Musin kaže da je lakše raditi ljeti nego zimi jer je obuća manje kabasta i lakša. Što se tiče zimskih popravaka, osim standardnog lijepljenja i šivenja, ova radnja nudi i uslugu sužavanja čizmi, što, kako nam Musin kaže, ne radi nitko od Subotice do Beograda.
»Imamo puno mušterija koje nisu odavde. Donose nam obuću i iz Beograda ili inozemstva jer imamo široku ponudu usluga, a ono što nas izdvaja od ostalih je to što sužavamo čizme«, ističe Musin i dodaje da je radnja primamljiva i zbog niskog, odnosno standardu prilagođenog cjenika.
S obzirom na to da se već za tisuću dinara može kupiti par nove obuće, cijena njihove usluge iznosi 200, 300, 400 dinara, a u rijetkim slučajevima više. Ponekad se, kad je u pitanju sitnica, usluga čak ni ne naplati, govori nam Musin.
Ona kaže da je pokušati popraviti cipelu superljepilom nešto najgore što joj možemo učiniti.
»Nikako ne trebate sami popravljati cipele. Najčešće su to pokušaji lijepljenja superljepilom, koji uopće nije za tu primjenu. Kad ju jednom izlijepite, teško da ćemo uspjeti popraviti takvu štetu«, upozorava ona.
A profit?
Musin zapaža da je kvaliteta cipela znatno opala u odnosu na prijašnje godine, te da se zna dogoditi da joj donesu sandale stare i 30 godina, a da su u boljem stanju nego neke kupljene prije godinu-dvije.
Zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu rada s obućom, Musin kaže da kada joj mušterija dođe po svoj par obuće, ne mora joj ni dati ceduljicu na kojoj piše broj, jer točno može pogoditi tko što nosi.
Uvijek prepune police obućom same govore da posla ne manjka, a manjka li zarade u cijeloj ovoj priči? »Da je velika zarada, nije. Kad ste vidjeli obućara da vozi neki dobar auto? Uglavnom nam je prijevozno sredstvo bicikl!« kroz smijeh kaže Musin i zadovoljno dodaje da radi prije svega ovo jer voli, jer ovako pomaže drugima i jer joj je drago kad može razveseliti nekoga tako što mu popravi najdraži par obuće.
