Rado gledam filmove u slobodno vrijeme. S uživanjem pogledam dobar film, komediju, dramu, ljubavne filmove. To su filmovi uz koje se mogu opustiti i uživati. S obzirom na to da veći dio ljeta zbog svoje bolesti provodim u Igalu, u čijoj okolici se posebno sada održavaju filmski festivali, želja mi je bila posjetiti ih i odgledati neki dobar film. Međutim, ti objekti nisu fizički pristupačni za korisnike invalidskih kolica, a ja sam na žalost jedna od njih. Svakako da bih redovno odlazila, jer mi svaka razonoda, a pogotovo takvog tipa mnogo godi. Ali okolnosti su drugačije pa filmove uglavnom gledam na televiziji ili računalu. Inače, podržavam održavanje takvih vrsta festivala, jer svaki kulturni događaj je pozitivan pa tako i festivali filmskog karaktera. To je ono što treba našim ljudima. Da se opuste, pogledaju dobar film i izvuku pouku iz njega. Naročito je dobro za omladinu koja se, na žalost, izgubila u ovim teškim vremenima. U kolovozu će u Herceg Novom biti održan filmski festival na Kanli kuli. Koliko sam pratila na televizijskim programima, svake godine bude divno, a očekivanja su da će tako biti i ove godine. Možda je to prilika da oni koji se nalaze ovdje na odmoru pogledaju i neki dobar film i na taj način popune svoje slobodno vrijeme tijekom odmora.

S. D.

 

 

Da, volim gledati filmove, može se čak reći i da sam veliki ljubitelj filmova. Češće ću uzeti i pogledati film nego pročitati kakvu knjigu, iako mi ni to nije strano. Što se tiče nekog određenog smjera u filmskoj kinematografiji, nemam ga, mada sam naklonjeniji europskim i korejskim filmskim kućama. Nisam ljubitelj klasičnih, »napucanih« holivudskih djela, kinematografskih blokbastera, mada je zanimljivo ponekad i uz to odmoriti mozak. Što se tiče žanra filma, najradije pogledam kakav dobar dokumentarac o planetu, prirodi ili pak psihologiji ljudske duše. Kod igranog filma najviše volim dobru priču koju prati dobra gluma, kao i onaj tehnički dio koji se odnosi na snimanje i svijet iza kamere. Kada mogu birati, filmove najčešće gledam iz udobnosti doma svoga, mada ni tu nisam odviše izbirljiv, pa vrlo rado posjećujem festivale ili odlazim na privatne projekcije kod prijatelja. Posljednji film koji sam pogledao je Black Butterfly i mnogo me se dojmio. Sjajna gluma sa svega nekoliko glumaca kroz cijeli film, dobra priča, iznenadan zaplet i nikako očekivan rasplet. Pri tome, fotografija je sve vrijeme fantastična.

G. K.

 

 

Za moje generacije kino je bilo jedno od nezaobilaznih mjesta za izlaske. Gledali smo filmove svih žanrova, ali zauvijek su mi u sjećanju ostali Orkanski visovi, Love Story, The Great Gatsby, Lawrence of Arabia… i da više ne navodim, ne bi bilo dovoljno mjesta na cijeloj ovoj strani. U to vrijeme skoro svako selo je imalo uvjete za organizaciju kino predstava, a u Sonti smo, na mjestu gdje je koncem devedesetih sazidan pravoslavni hram, imali pravo kino s velikom dvoranom, numeriranim sjedalima i fiksiranim širokim platnom. Predstave su održavane subotom i nedjeljom od 18 i 20 sati i nedjeljna matinea od 10 sati. Mnoga djeca su nedjeljom umjesto na misu odlazila na matine, a kako bi se provela kad bi roditelji to doznali, samo su ona znala. Imali smo i odličan repertoar, hit filmove koji su prikazivani u tadašnjoj Jugoslaviji, vrlo brzo bi vidjeli Somborci, Apatinci, Sonćani. Ne mogu reći da smo moj tadašnji dečko, danas suprug Marinko i ja bili probirači, da smo preferirali određeni žanr ili određene glumce. Gledali smo skoro sve filmove koji su se kod nas prikazivali, sve dok nismo dobili djecu. Marinko, osobito otkako je obolio, na TV-u prati filmske programe, ja ne. Istina, izbor je dobar, ali me u kućnom miru ne drži mjesto za vrijeme trajanja filma. Ukoliko sjedim u fotelji, bez obzira koliko film bio dobar, zaspim već prije polovice. Jednostavno mi nedostaje ono ozračje, onaj kolektivni uzdah ili prigušeni smijeh u polumraku kina.     

I. A.