Središte Isusovog navještaja je Božje kraljevstvo. On svojim suvremenicima govori o blizini tog Kraljevstva, o tome kako je ono već sada tu među ljudima, ali se nije još u potpunosti ostvarilo. Iz njegovih prispodoba možemo vidjeti kakvo je i što ono od nas zahtijeva da bismo u njega ušli. Nakon Isusovog uzašašća učenicima je bilo jasno da je otajstvo Kraljevstva bilo otkriveno malobrojnima, a namijenjeno je svima, te da je na njima ostalo naviještati ga i širiti.
Sada, ali ne još
Kao i sve u vezi s Bogom, tako i njegovo Kraljevstvo možemo tek donekle opisati i shvatiti. Ono je stvarnost već sada tu prisutna, ali ne konačno dovršena. Za njega trebamo živjeti u sadašnjosti, iako će njegovo konačno ostvarenje biti u budućnosti. Isus ga je donio na zemlju i o njemu nas poučavao mnogobrojnim prispodobama. Kao sjeme gorušičino ili kvasac, ono je već sada tu, ali mu treba vremena da naraste, proširi se, tj. u potpunosti se ostvari. No, iako se njegovo ostvarenje tek ima dogoditi, mi već sada trebamo donositi njegove plodove, jer će Bog na kraju odabrati tko će ostati, a tko će biti odbačen, poput žita i kukolja.
Mi se nalazimo u vremenu između početka navještaja Kraljevstva i njegovog konačnog dovršenja. Tako nam je ostavljeno vremena da shvatimo njegovu vrijednost izrečenu u prispodobama o blagu na njivi i dragocjenom biseru (usp. Mt 13, 44-46), ali isto tako da shvatimo kako je vrijeme u kojem se nalazimo bitno označeno svjedočenjem. Zato u nama mora postojati živa kršćanska svijest da većeg dara od Božjeg kraljevstva nema, te tom sviješću trebamo upravljati svoj život. Stoga smo pozvani težiti za nebeskim, a ne za zemaljskim, bez alternative. Iako se to u prvi mah iz zemaljske perspektive može činiti ludo, kršćanin, potaknut milošću Božjom, uvijek bira neprocjenjivo blago Božjeg kraljevstva ispred svih ovozemaljskih dobara.
Njegov znak ovdje na zemlji je Crkva, narod Božji, vidljiva zajednica Isusovih učenika koji svojim životom svjedoče sve ono što su primili od svog Učitelja i djelatno označavaju prisutnost Kraljevstva već sada među nama, iako ne u punini. Stoga se mi, kao članovi Crkve, trebamo zapitati vidi li se po nama da smo Kristovi učenici, uprisutnjujemo li svojim životom njegovo Kraljevstvo, dopuštamo li Božjoj milosti da nas vodi u tom smjeru, ili joj se opiremo zaneseni ovozemaljskim stvarima. Vrijeme koje nam je dano trebamo dobro iskoristiti, da na kraju, kada dođe punina vremena, budemo među žitom, a ne među kukoljem. Možda strašno i teško zvuče ove riječi, ali svaki naš dan u različitim sitnicama stavlja pred nas izbor da se sami svrstavamo na koju ćemo stranu. Ako smo u vjeri osnaženi i trudimo se slijediti Krista, onda ćemo lako dopustiti milosti Božjoj da nas vodi pravim putem, bez teškoće ćemo razlučiti što je zemaljsko, a što nebesko.
Preduvjet ulaska
Kada dođe vrijeme konačnog ostvarenja Kraljevstva Božjeg, svatko će željeti u njega ući, ali postoji preduvjet ulaska – obraćenje. Ivan Krstitelj je propovijedao: »Obratite se! Ta približilo se kraljevstvo nebesko« (Mt 3,2). To obraćenje dobiva svoj puni smisao u susretu s osobom Isusa Krista. To je susret koji nam otvara oči da spoznamo kakvi uistinu jesmo, daje snagu da se mijenjamo i težimo za boljim, te nas uvodi u naviješteno Kraljevstvo. Dakle, pristup Kraljevstvu moguć je jedino po Isusu Kristu: »Ja sam vrata ovcama. Kroza me tko uđe, spasit će se« (Iv 10,7.9) »Ja sam Put i Istina i Život« (Iv 14,6).
Kristov navještaj Kraljevstva zapravo je navještaj našeg spasenja. Ono nam se poklanja, ali se sami trebamo odlučiti spasiti se i ući u njega. Put koji trebamo izabrati je put obraćenja. To je teži put, put odricanja, mijenjanja sebe, put križa, ali uz pomoć milosti Božje koja prati našu odluku, možemo smoći snage i promijeniti svoje životno usmjerenje od zemaljskog ka nebeskom.
Ovonedjeljna evanđeoska poruka o Božjem kraljevstvu kroz prispodobe o blagu zakopanom na njivi, pronađenom biseru i razvrstavanju dobrih i loših riba nakon ulova opominje našu kršćansku svijest o onome što je bitno. Iako se Božje kraljevstvo tek ima u potpunosti ostvariti, ono je već sada prisutno među nama. Za konačni ulazak u njega potrebno je već sada započeti svoje obraćenje, već sada vjerovati i nasljedovati Krista, te živjeti kao pravi član Božjeg naroda – Crkve.
