Mjesec dana od službenog proglašenja Bačkog Podunavlja rezervatom biosfere (zašto ne reći prvim u Vojvodini i tek drugim u Srbiji) u Somboru je organizirana promocija ovog zaštićenog prirodnog područja. Iznenađujuće, svečana dvorana Županije bila je puna zainteresiranih za ovu priču. A priča se odnosi na 176.000 hektara i tridesetak naselja od Berega do Bačke Palanke. Jedan dio te priče (čitali ste o tome opširno i u našim novinama) je završen, a sada slijedi njen nastavak, odnosno priča kako da lokalno stanovništvo iskoristi prednost što živi i proizvodi u zaštićenom području (rezervati biosfere kakvih je na svijetu tek 669). Po mom osobnom sudu to će biti i taj najteži dio priče. Priče koja otvara mnogo mogućnosti i prava šteta bila bi ne znati i ne moći iskoristiti pruženu priliku. Kažu Bačko Podunavlje pravi je primjer održivog razvoja, ili jednostavnije rečeno primjer suživota ljudi i prirode. To kaže Duška Dimović, ravnateljica progama za Srbiju Svjetske organizacije za prirodu. A kada ona to kaže treba joj vjerovati, jer je toliko toga do sada uradila za Monoštor i Gornje Podunavlje. A ona kaže da su mogućnosti daljeg razvoja ovog područja lokalna proizvodnja i turizam. Ali jedno je imati sve te ponude i mogućnosti, a drugo je od toga ostvarivati neku zaradu. U tome trebaju pomoći (svemoćne) radionice na kojima će lokalno stanovništvo biti učeno kako da u svoju korist okrene to što živi i proizvodi u rezervatu prirode, koji je prepoznat u međunarodnim omjerima. Tome će biti posvećena naredna godina. A više je načina da se iskoristi prednost života u rezervatu prirode. Primjerice, znak rezervata prirode moći će se stavljati na tradicijske proizvode s tog područja, što će vjerojatno podići i cijenu. I sigurno još mnogo toga, ali to ljudima koji tu žive treba i pokazati, naučiti ih, jer u potivnom rezervat biosfere bit će samo jedna lijepa stvar kojom ćemo se moći pohvaliti pred sobom i drugima.

Priznaje i čelni čovjek novoformiranog Ministarstva zaštite okoliša Goran Tirivan da je u Srbiji do sada dosta toga ovisilo o poduzimljivim pojedincima u lokalnim zajednicama. Ali i obećava da više tako neće biti. Srbija je jedno od 40 najvrjednijih područja u Europi kada je u pitanju biodiverzitet i to se više ne može prepustiti slučaju, ili, u prijevodu: lokalnim samoupravama ili nevladinom sektoru koji uporno godinama pokušava skrenuti državi pozornost na neka područja, bisere prirode, koji se nemilice uništavaju.

E, pa hajde da za godinu dana vidimo dokle smo stigli?