Četrnaestog lipnja svih pet biskupa u državi, u novim prostorijama Caritasa Srbije u Beogradu obavili su službenu primopredaju dužnosti između starog i novoizabranog direktora Caritasa Srbije. Tom prilikom predsjednik Međunarodne Biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda zrenjaninski biskup mons. dr. Ladislav Német zahvalio se dosadašnjem direktoru prečasnom Vladislavu Vargi za uspješno vođenje Caritasa Srbije i čestitao mu na uspješnom radu zahvaljujući kome je ova humanitarna institucija danas prepoznata organizacija u Srbiji. Dekret o imenovanju novog direktora uručen je novoizabranom direktoru vlč. Ivici Damjanoviću, svećeniku Srijemske biskupije. S njim smo razgovarali o planovima rada u budućnosti, kao i važnosti djelovanja Caritasa, osobito duhovnosti, u vrijeme kada je djelovanje ove dimenzije Katoličke Crkve itekako potrebno.
Kakva su Vaša očekivanja i u kom pravcu ćete nastaviti djelovati?
Caritas je kroz razdoblje djelovanja u Srbiji učinio jako puno. Ne da je samo ova organizacija danas prepoznata od katoličke zajednice, nego je ona također prepoznata i od različitih civilnih udruga, kao i od same države. Naša vizija ide prema tome da se Caritas što više razvija prema župnom Caritasu, da što više razmišljamo o uspostavljanju normalnih i zdravih odnosa s različitim nevladinim udrugama, da senzibiliziramo javnost za humanost i da ne budemo samo oni koji će pomagati i davati nešto. Želimo ljudima dati do znanja da ćemo stvoriti zajednicu za karitativno humano djelovanje.
Prilikom Vašeg imenovanja otvorene su i nove prostorije za rad Caritasa u Beogradu. Koliko su Vam one značajne u daljem radu?
Sam ured Caritasa koji je otvoren u Ulici Vojvode Stepe broj 78 je jako važan za nas zbog toga što sada imamo vlastiti prostor gdje možemo primati ljudi i u kojem možemo raditi. Bio nam je neophodan prostor gdje bismo stvarali i realizirali naše ideje. Više nismo podstanari i sada nam se pruža mogućnost da ovako samostalno u svojim prostorijama gradimo ideju i viziju Caritasa.
U čemu se danas ogleda najveća snaga Caritasa?
Najveća snaga Caritasa je doći do svakoga čovjeka. Na taj način mi nismo samo oni koji mu pomažu u nevolji, nego mu dajemo i jednu duhovnu snagu. Najveća snaga u današnje vrijeme je odgovoriti na probleme koji su danas pred čovjekom: siromaštvo, napuštenost, tuga, osjećaj nebrige.. Ne želimo da Caritas bude samo netko tko papirološki rješava stvari, nego kroz volontarijat. Želimo doći do svakoga čovjeka i da ne budemo samo oni koji se bave strukturama i najvažnijima nego da nas prepoznaju i mali ljudi, po našim malim koracima.
Odlika Caritasa je da pomaže svima, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost čovjeka.
Misija Caritasa je čovjek. Bez obzira na vjeroispovijed, spolnost i određene različitosti. Prvenstveno, Caritas jeste katolička institucija zato što dolazi iz Katoličke Crkve. Mi smo otvoreni za svakoga čovjeka. To se može vidjeti po dosadašnjem djelovanju Caritasa, a ujedno se vidi i po vizijama koje iznosimo i po projektima koje Caritas danas realizira.
Koje biste projekte mogli istaknuti kao najvažnije? Veliki broj njih realiziran je u vrijeme migrantske krize, a oni su imali za cilj pomoći ljudima koji dolaze s Bliskog istoka.
Problem migranata danas čini oko polovicu aktivnosti Caritasa. Brinemo se o hrani, odjeći, kao i svim postojećim kampovima koji se trenutačno nalaze u Srbiji. Sada nam je želja da pređemo na psihosocijalnu pomoć, na pomoć integriranja čovjeka u društvo, kako ne bi bilo razdoblja od nekih 5-6 mjeseci, koliko ti ljudi provode ovdje, vrijeme praznoga hoda. Tu smo da im pokažemo blizinu, dobrodošlicu i da pomognemo onoliko koliko sada možemo i riješimo neke njihove probleme. Vjerujem da bi i oni sami danas posvjedočili o toj bliskosti i otvorenosti koju imaju s nama.
Koliki Vam je bio izazov prihvatiti se jedne tako odgovorne funkcije?
Ja sam župnik na Novom Beogradu i voditelj Pastoralnog centra u Srijemskoj biskupiji. Kada su biskupi 3. ožujka donijeli odluku o novom direktoru Caritasa Srbije, onda je to bio pravi izazov za jednog mladog čovjeka prihvatiti se te odgovorne funkcije. Želim nešto promijeniti, uvesti nešto novo; ono što sam naučio želim donijeti, uključiti mlade i vjerujem da će to biti jedan dugi hod. No, vidim da imam dobre suradnike, dobru zaleđinu, dobar vjetar u leđa, pomoć od svetih otaca, nadbiskupa i biskupa, pomoć vjernika i biskupijskog Caritasa. Imam puno ideja. Hoću li ih uspjeti sve realizirati, ne znam. Ali iz dana u dan, korak po korak, vjerujem da ćemo učiniti dobro.